‘Imao je hrabrosti staviti to pred nas. Svi drugi koji imaju tu muku nekako je sakrivaju iza uljepšanih riječi, priča o ljubavi. Ovdje nije bilo priča o ljubavi, to su bile priče o životu I to jednom životu koji nije bio lak’, rekao je Huljić
I nakon tri dana tuga ne jenjava. Plakali su i brojni među stotinama ljudi koji su se sinoć spontano okupili u Zapruđu kako bi se oprostili od Gorana Bareta.
“Obožavam ga već 30 godina, bila sam na brojnim njegovim koncertima i smatram da je najveći karizmatik i roker s ovih prostora, čak i svjetskog nivoa. Drago mi je da je došlo ovoliko ljudi, raznih generacija odati počast Baretu, koji će u nama živjeti vječno”, rekla je Zrinka, jedna od brojnih Baretovih obožavateljica.
Mnogi su protekli vikend proveli uz njegove pjesme, još snažnije osjećajući da je hrvatska glazbena scena ostala bez jedinstvene osobnosti, možda i posljednjeg istinski autentičnog domaćeg rokera. O njegovoj umjetničkoj posebnosti govorio je i Tonči Huljić, jedan od najistaknutijih hrvatskih skladatelja pop glazbe, istaknuvši da je Bare proživljavao svaki tekst koji je izvodio.
“Mislim da je možda bio prvi i posljednji roker. Imao je hrabrosti staviti to pred nas. Svi drugi koji imaju tu muku nekako je sakrivaju iza uljepšanih riječi, priča o ljubavi. Ovdje nije bilo priča o ljubavi, to su bile priče o životu. I to jednom životu koji nije bio lak”, rekao je Huljić.
Moćan, mračan i magičan
Od samih početaka karijere Majke su donosile mračan, snažan i gotovo magičan rokenrol, a njihov frontmen bio je osobnost koju je bilo teško usporediti s bilo kim drugim. Iako su se brojni glazbenici borili s ovisnostima, Bare je bio među rijetkima koji su o toj temi govorili javno, bez pretvaranja i zadrške.
Zoran Stajčić, urednik portala „Ravno do dna“, u tekstu posvećenom Baretu parafrazirao je Dina Dvornika riječima: ‘rokenrol se zove imenom tvojim’.
“On je baš pjesnik u pravom smislu te riječi, jedan kroz jedan. To što je iz njega izlazilo, on je to proživljavao i to se uglazbljivalo. S te strane, ako ćemo govoriti o karizmi, u hrvatskom rock’n’rollu mi nemamo nikoga jačeg od njega”, kaže Stajčić.
Da je Bare glazbu živio u svakom njezinu obliku, a ne samo kroz rokenrol, pokazuje i prisjećanje Saše Antića iz TBF-a na njihov prvi susret u novozagrebačkom klubu „Big Mamma“.
“Mi dolazimo, Bare se diže i kaže ‘vidi, TBF’. I kao, sjeli smo za isti stol, tu se i upoznali, bili cijelu večer. Znači, on je znao sve rap bendove koje smo mi kao klinci slušali. Taj čovjek je bio nevjerojatno educiran muzički, toliko posvećen muzici, mi smo samo o muzici i pričali”, prisjeća se Antić.
Mnogo se govorilo i o Baretovoj borbi s ovisnošću. Njegova prva supruga preminula je pred njegovim očima od predoziranja, a zbog njegove borbe s vlastitim demonima njegov je sin jedinac odrastao uz baku i djeda. Godine 2010. Bare je sudjelovao i u kampanji MUP-a „Ako piješ, ne vozi“, u kojoj je opisao prometnu nesreću iz 1989. godine, u kojoj su poginuli prvi gitarist Majki i još dvojica njegovih prijatelja.
“Ja sam u krvi imao nešto heroina, bila je velika brzina, oko 120. Mi smo se četiri puta prevrnuli, završili smo u jarku. Oni su ležali dolje u krvi. Eto, užas. Zato, razmislite”, ponovno je o traumatičnom događaju govorio bez uljepšavanja.
‘Bare ne bi volio takvu pompu’
Pjesma buntovnog rokera postala je neslužbena himna političkih promjena početkom ovog stoljeća. Ipak, Bare je kasnije sam govorio da je bio politička budala, a tijekom godina nije prestao kritizirati političke garniture.
Članovi Majki, koje je smatrao svojim jedinim pravim prijateljima, svjedoče da nikada nije volio biti u središtu pozornosti. Zbog toga vjeruju da mu ne bi odgovarala ni velika pozornost javnosti i brojne reakcije koje su uslijedile nakon njegove smrti.
“Sigurno bi mu išlo na živce, ne bi volio takvu pompu, nije volio ni inače – to je bio njegov najveći problem. Najnesretniji je bio zbog te pažnje koje je dobivao, volio je ljude, volio je obožavanje, ali nije volio pažnju”, kaže Alen Tibljaš, bubnjar Majki i Baretov veliki prijatelj.
Ivanka i Mrle: Obilježio je naš život i profesionalno i privatno
Danas se od Bareta tužno opraštaju ljudi iz svih društvenih slojeva, od premijera do umirovljenika. Njegovi kolege s glazbene scene pažljivo biraju riječi kojima žele izraziti koliko im je značio. Za emisiju Direkt to su učinili Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle.
“Razmišljali smo na koji način se oprostiti od tebe, pošto si obilježio naš život i profesionalno i privatno, svojom glazbom, svojom autentičnošću, svojom posebnošću, pa smo odlučili da bi najlakše bilo da izaberemo jednu od mnogih tvojih odličnih pjesama. Naprimjer ovu: ‘povedi me u svijet svoj, pod zemlju, u nebo, nije važno, sljedbenik sam tvoj… odvedi me, odvedi me’… bok, Bare…”
Bare je otišao od nas, kako poručuju stihovi, pod zemlju ili u nebo. Ostaje nam prisjetiti se njegova razgovora za Direkt od prije nekoliko godina, kada je smrt usporedio sa snom.
“Kad jednom zaspeš zauvijek onda zaspeš. Onda te više nema. Jednostavno, nema te više. Ne postojiš. I mislim da je to super. Mislim da je smrt, zapravo, jedno veliko olakšanje”, rekao je tada.
Nama koji smo ostali čuvanje uspomene na njega nastavlja se kroz njegove pjesme i stihove koji podsjećaju da, bez obzira na životne udarce i padove, treba pronaći snagu za dalje. Baš kao što je to činio i on, prenosi Danas.hr.
