Dukagjin Lipa, čovjek koji je od početka pratio i pomagao graditi svjetsku karijeru svoje kćeri, Dua Lipe, dao je ekskluzivni intervju za RTL Direkt
Od Kosova do najvećih svjetskih pozornica, Dua Lipa izgradila je impresivnu glazbenu karijeru i danas se ubraja među najuspješnije izvođačice na svijetu. Njezin nastup na Coachelli bit će poseban i po tome što će postati prva britanska glazbenica koja će predvoditi ovaj prestižni festival.
Da pripada samom vrhu svjetske glazbene scene, pokazala je još prije dvije godine, kada je nastupila na Glastonburyju, jednoj od najpoznatijih i najvećih festivalskih pozornica na svijetu.
Zaslužna je i za povratak disco-popa na svjetske glazbene ljestvice, a brojne hitove potpisuje sama. Svoju međunarodnu popularnost iskoristila je i za promociju Kosova. Njezin otac i menadžer Dukagjin Lipa u Prištini je pokrenuo festival Sunny Hill, koji je ugostio svjetski poznata imena poput Miley Cyrus, Peggy Gou i Katy Perry. Na taj je način, uz potporu svoje kćeri, Kosovo približio međunarodnoj publici.
O putu kojim je mali festival prerastao u međunarodno prepoznatljiv glazbeni događaj Dukagjin Lipa govorio je danas na konferenciji održanoj u Zagrebu. Nakon konferencije, čovjek koji je od samih početaka bio uz svoju kćer i sudjelovao u izgradnji njezine svjetske karijere, dao je ekskluzivni intervju za RTL Direkt, voditeljici i urednici Mojmiri Pastorčić.
Ako ste vi u Zagrebu, znači li to da će doći i vaša kći Dua Lipa?
Nažalost, ovaj put neće moći doći.
Znam da ste ljetos bili na koncertu Dine Merlina. Posjećujete li često regiju?
Nisam došao u regiju samo zbog Dine Merlina. Ne znam znate li, ali tijekom studija proveo sam mnogo vremena u Sarajevu. Dino Merlin sjajan je izvođač i umjetnik.
Tada smo bili u Crnoj Gori. Imamo ljetnu kuću u Ulcinju, na jugu zemlje. Zatekli smo se ondje, a srećom, poznajemo ekipu pa je bio dovoljan jedan telefonski poziv. Otišli smo uživati u večeri i bilo je prekrasno.
U Hrvatsku ste došli govoriti o festivalu Sunny Hill. Može li glazbeni festival učiniti više za Kosovo nego politika?
Mislim da glazbenici i sportaši, ne samo kada je riječ o Kosovu nego o bilo kojoj zemlji, mogu učiniti mnogo više od bilo kojeg političara. To je moje osobno mišljenje.
A vaša kći? Tko je više pridonio prepoznatljivosti Kosova – vaša kći ili političari i diplomati?
Sad ste me doveli u nezgodan položaj. Kao što sam rekao, promicanje zemlje i njezino predstavljanje u najboljem svjetlu zajednička su odgovornost. Dua promovira svoju zemlju najbolje što može, a mi to činimo i festivalom Sunny Hill.
Ponosni smo na ono što radimo za Kosovo. To radimo svojom voljom, a ne zato što imamo nekakav dogovor s vladom. Nemamo nikakvu potporu vlade niti išta slično. Činimo to jer smatramo da Kosovo zaslužuje biti predstavljeno onako kako ga mi vidimo. U bivšoj Jugoslaviji tijekom 80-ih i 90-ih godina bilo je mnogo nerazumijevanja. Ljudi nisu poznavali jedni druge i mnogi su mislili da su Albanci na Kosovu potpuno drukčiji narod. Danas imamo priliku promovirati svoju zemlju, pokazati njezinu gostoljubivost i ljepote te pokazati da je Kosovo oduvijek ljude primalo raširenih ruku.
Kad već govorimo o Kosovu, vaša je priča iznimna. Otišli ste 1992. zbog političkih okolnosti, a danas je vaša kći simbol Kosova i jedna od najvećih pop-zvijezda na svijetu. Kakav je to osjećaj?
Postoji ona otrcana izreka da se sve događa s razlogom. Ne znam vrijedi li to ovdje. Da, napustio sam rodnu Prištinu 1992. i otišao u London, iako London tada nije bio uobičajeno odredište za iseljenike. Bio je to grad za ljubitelje glazbe i umjetnosti, grad u koji biste se zaljubili i koji vas je jednostavno privlačio.
Ako ste se iseljavali iz ekonomskih razloga, odlazili biste u Švicarsku, Njemačku, SAD ili skandinavske zemlje. Ja sam Kosovo napustio zbog političkih problema i otišao u London.
Te sam godine s tadašnjom djevojkom, danas suprugom, ostao zarobljen u ratnom Sarajevu. Srećom, danas se možemo vratiti i promovirati svoju zemlju onako kako zaslužuje te je ljudima približiti zemlju bolje nego u vrijeme našeg odlaska.
Svojoj ste kćeri i otac i menadžer. Je li to teško? Postoji li sukob između nečega što je dobro, s jedne strane za nju kao umjetnicu i s druge strane, vašu kćer?
Ne. To me često pitaju. Dua i ja u jedinstvenom smo položaju, i u poslovnom i u privatnom odnosu. Vrlo smo bliski, odlično se razumijemo i surađujemo još od njezina djetinjstva. Zato vrlo dobro znamo gdje su granice između poslovnog i privatnog života.
Kada je riječ o odlukama, uvijek ih donosimo u dogovoru s Duom. Ona je upućena u sve što se tiče njezina posla, poslovanja i karijere. Nijedna se odluka ne donosi bez njezina znanja.
O mnogim stvarima ne moramo ni razgovarati jer ih odmah odbacimo ili nisu izvedive zbog rasporeda ili nekog drugog razloga. No važne odluke, one doista bitne, naravno, donosimo zajedno.
Tko ima posljednju riječ?
Uvijek ona.
Je li vam ikada rekla: “Tata, ne miješaj se. To je moja stvar”?
Ne. Kao što sam rekao, odlično se razumijemo kada je riječ o tome. Ali kada govorimo o kreativnim pitanjima, Dua uvijek ima posljednju riječ.
Kada pogledate njezin život, vidite da je stalno okružena kamerama i da je neprestano u javnosti. Biste li nešto promijenili kako bi joj život bio, recimo, malo normalniji?
Iskreno, nastojimo živjeti što normalnije. Ako je pratite na društvenim mrežama, možete vidjeti kakva je doista. Ne radi to zbog Instagrama.
Mnogo vremena provodi s prijateljima iz djetinjstva, koji su joj i danas najbolji prijatelji. Posvećuje puno vremena obitelji, bratu i sestri, odlazi u restorane i uživa u životu na uobičajen način.
Srećom, okruženi smo dobrim ljudima i prijateljima. Pomažemo joj da ostane čvrsto na zemlji.
Govorite li kod kuće albanski?
Ne, miješamo jezike. Ali sve troje djece tečno govori albanski.
Čula sam da pričate i hrvatski, možemo li malo razgovarati i na hrvatskom?
Ja pričam i hrvatski, ali s bosanskim naglaskom…
Još jedno pitanje za kraj, da ne govorimo previše o politici. Srbija sada ima novu vladu, a studenti su pobijedili. Mislite li da su time pokazali da mladi mogu odlučivati o smjeru svoje zemlje i mijenjati politiku? Mogu li nove generacije razmišljati drukčije od onih na koje su utjecali rat i teška vremena?
Ne bih želio ulaziti u politiku drugih zemalja. Uvijek mi je drago vidjeti da mladi preuzimaju odgovornost.
vijet se razvija, a mora se razvijati i ljudska priroda. Kao što smo uvijek govorili, budućnost je u rukama mladih. Možemo se samo nadati da će mladi donijeti dobre promjene u svakoj zemlji.
