Pad podrške štrajku, reakciju Grada i cijelu situaciju za RTL Direkt kod Mojmire Pastorčić komentirao je analitičar Krešimir Macan. Zalijepljeni tekst
Podrška građana štrajku radnika ZET-a i Zagrebačkog holdinga, prema analizi komentara na društvenim mrežama, posljednjih je dana pala. Tvrtka Determ analizirala je 52 tisuće komentara na Facebooku i utvrdila da je prošle srijede, kada je štrajk tek bio najavljen, štrajk podržavalo 55 posto građana, dok je na sam dan štrajka podrška pala na 33 posto.
Promijenio se i stav građana o tome tko je odgovoran za situaciju. Prošlog je tjedna 50 posto komentatora odgovornost pripisivalo Gradu Zagrebu ili gradonačelniku, dok je jučer to smatralo njih 28 posto. Istodobno je porastao udio onih koji odgovornost vide i na strani sindikata i radnika – s 22 na 53 posto.
Pad podrške štrajku, reakciju Grada i cijelu situaciju za Direkt kod urednice i voditeljice Mojmire Pastorčić komentirao je analitičar Krešimir Macan.
Zanimljivo je da pada podrška štrajkašima. Kako tumačite ove brojke?
Možda je sve skupa bilo iznenadno, sve nas je zateklo, i mislim da se tu Grad bolje snašao u komunikaciji. Dijelom su tu i simpatije medija koji prenose informacije koje Grad pušta.
Mislim da je ključna bila objava o plaćama i iznosima plaća. Kako god one bile, ima tu i netočnih informacija i zbrajanja raznih neoporezivih iznosa, odnosno uspoređivanja krušaka i jabuka. Ali u prosjeku su te plaće dosta dobre i na to su ljudi reagirali.
Krenuli su uspoređivati sa sobom i pitati se što oni traže kruha preko pogače. Time Grad očito u tom trenutku ima prednost.
Čini se da je puno reakcija izazvala informacija da vozači autobusa imaju plaću od 2000 eura. Građani su uglavnom reagirali ‘pa to nije malo’
Pa ja mislim da je tako. Većina ljudi u ovakvim kriznim situacijama traži saveznike. Većina novinara nema takve plaće, rade prekovremeno i rade sve isto.
Inače, većina ljudi koji izvještavaju o ovome i koji pišu po portalima, kada su im došli podaci, rekli su ‘I mi bismo tako’. Onda su, ajmo reći, i iz osobnih uvjerenja, možda i simpatija prema Gradu, jednostavno to objavili. Rekli su što ovi traže, oni nisu u takvom problemu i to je onda izazvalo reakciju drugih ljudi.
Prije svega zato što nije određen minimum tih usluga – čovjek koji vozi privatno ljude za Rebro i za druge bolnice. Sve se to jednostavno zbraja. Na kraju dođete do toga – ljudi, malo ste pretjerali.
Sada imamo neobičnu situaciju. Obično, kada se štrajka, ljudi su na strani štrajkaša. Sada imamo situaciju da nije baš tako
Po prvi put imamo i to. Eto, to je sada cijela priča. Premijer to isto komentira – kad idu protiv nas, onda svi navijaju, a sada, kad su protiv ovih drugih, protiv druge strane, onda nisu.
U principu je sve drugačije. Raspudić je komentirao da su uvijek štrajkbrejkeri bili oštriji, bili su oni koji su stavljani sa strane. Govorilo im se – ne podržavate kolege, ne borite se za ljudska prava.
A sada mi je vozačica tramvaja broj 17 postala zvijezda. Naravno, ona je sama po sebi “rage bait”, a kada smo pričali o tome što je izazvalo bijes prema njoj, ova druga strana bijesni jer ona podržava Možemo.
Jednima je heroina, drugima je štrajkolomka.
Ali onda smo vidjeli da su im poslali kontrolu, pa su ovi danas rekli da su karte besplatne i tako dalje. Igra se cijelo vrijeme, igraju se igrice.
Nikada zapravo nismo imali ovu situaciju – nema tramvaja, nema autobusa, smeće se gomila, totalna paraliza. Jučer je kaos izbjegnut, danas već ne izgleda baš dobro
Jučer je izbjegnuto jer je bilo puno upozorenja. Grad je tu dobio neku simpatiju. Gradonačelnik je rekao – ‘ja idem pričati s građanima. Bez obzira na to što se mi nismo dogovorili, ajmo reći građanima kako da prežive’.
Ljudi su se snašli jer je netko upozoravao na problem. I sinoć se reklo i upozorilo – ‘Ok, malo se bolje organizirati’.
Ali imamo problem jer su se ljudi, kada je prošao prvi dan, opustili pa je bilo puno više automobila. Danas je na cesti više ljudi. Jučer su svi koji su mogli ostali doma i to sada stvara nove probleme.
Što možemo očekivati? Hoće li padati potpora štrajkašima ili će se za koji dan opet reći ‘Grad, zašto niste ovo riješili?’
Puno će ovisiti o sutrašnjoj odluci suda. Ako sud sutra odluči da je štrajk nezakonit, onda će to biti manje-više riješeno pa će ići u neke nove pregovore.
Ako se utvrdi da su dobili potporu kroz odluku suda, odnosno da je štrajk zakonit, onda će tu biti malo teže i mislim da će se sve to razvući. Nažalost, za sve nas građane.
Rekli ste da je bio dobar potez gradonačelnika Tomaševića što je upozorio građane kako da se ponašaju. Međutim, je li bila njegova pogreška što nije ranije s njima sjeo za stol?
Trebali su možda ranije upozoriti da se nešto događa. Nismo ni bili svjesni da postoji neki problem. Ni sindikati ni Grad nisu upozoravali da se nešto događa pa nas je ovo sve zateklo.
Zato je možda došlo do negativne reakcije građana jer ih je situacija zatekla. Svi drugi štrajkovi od škole i vrtići, bili su organizirani tako da se govorilo organizirat će se da djeca mogu doći, dovedite djecu, netko će ih primiti, netko će ih pokupiti.
Dakle, tada smo bili zbrinuti. Ovdje smo prvi put ostali sa ‘snalazite se’.
Nije lako nekome starom snaći se, nekome tko je bolestan, nekome tko nema dovoljno financija. S jedne strane nije bilo taksija, a kada nastane velika gužva, ne možeš doći do prijevoza.
Ali ljudi su se solidarizirali. Mislim da je to najpozitivniji moment cijele ove situacije – da su se ljudi organizirali. Baš gledaju jedni na druge.
Mislim da svakako treba pohvaliti čovjeka koji je vozio autobusom ljude do Rebra jučer, dok nije linija konačno osposobljena.
HDZ je već demantirao da stoji iza ovog štrajka i poručio da su to glasine. Dosta se nagađalo o tome da je riječ o političkom štrajku, da je namješten s neke strane. Kako to komentirate?
Mi nikad ne znamo. To bi bilo baš predobro organizirano da oni mogu tako organizirati. S druge strane, ako prođu ovakvi zahtjevi, njih isto čeka za mjesec dana.
Dakle, ako imalo razmišljaju unaprijed, nebi to radili. Jer oni su, što doslovce kaže Grad, ponudili jedan posto minimalnog povećanja. Nema tu puno prostora jer je državni proračun je na granici, gradski je bolji.
Gradski proračun ima nekog prostora, ali ni on nema neograničene mogućnosti. Tu će možda doći do onog drugog kontraefekta, što mislim da je dobro gradonačelnik rekao – ‘Ljudi moji, ako mi ovo prihvatimo i cijene odu gore’, što je legitiman razlog da cijene usluga idu gore.
Je li ovaj štrajk ucjena?
Svaki štrajk je ucjena, samo je pitanje tko će izdržati i koliko će izdržati.
Da možeš bez usluga, da možeš bez toga da djeca idu negdje, jer je naš život jako organiziran oko svih tih usluga. Bilo koja usluga, ako ona ispadne, stvara nam probleme.
Do kada možemo ovako? Dokad možemo bez tramvaja, dokad možemo bez Čistoće?
Mislim da bez tramvaja možemo puno dulje nego bez Čistoće. Taj moment smrada od svega što se događa sa smećem koje stoji, pogotovo sada kada je vrijeme tako vruće, bit će jedan od ključnih trenutaka.
Gledao sam neke štrajkove koji su trajali sedam, devet dana. Neki normalni. Možemo očekivati da će se, kada dođe do neke krajnje granice, svi reći – ‘Ajmo da se nešto dogodi, da se nešto promijeni’.
Vidjeli smo Slavena Bilića kako se ispričao zbog toga što neki dan u Pragu nije stavio ruku na srce. Danas ju je stavio prije utakmice sa Španjolskom. Je li to stvarno simbol nacionalnog ponosa ili, kako neki kažu, simbol pripadnosti HDZ-u?
Na himnu se samo treba ustati. Sve drugo je izbor svakoga od nas.
Hoćete li se obraćati Gospi Međugorskoj, kao što je to radio bivši selektor, ili će Bilić imati neki svoj potpis, na izbor je. Bitno je da pobjeđuju i da zabijaju golove. A kako će se ponašati na himni, ja bih zbilja ostavio svakome na izbor.
Nekako se kod nas pokušavaju stvari definirati – što je bit dobar Hrvat, a to je onaj koji plaća poreze, a ne netko tko drži ruku na srcu.
Je li vam bila nevjerojatna reakcija nekih medija koji su svi pitali zašto Bilić nije stavio ruku na srce?
Došli smo do toga da je ono što je nebitno postalo bitno, ali tako je to u eri senzacionalizma. Nameću se takve teme i onda te tjeraju u tor.
Super je da je Bilić htio biti svoj, imao je neki svoj stil i nekako drugačije krenuo. Izgleda da je ipak zbog pritiska popustio, ali vidjet ćemo što će biti sljedeći put.
Što kažete na komentare da ruka na srcu pokazuje članstvo i pripadnost HDZ-u, a ne nacionalni ponos? Može li se to tako tumačiti?
Ako dođeš na službeni skup, ide himna. Vidiš točno tko je u HDZ-u, tko u vladajućima, a tko nije, piše Net.hr.
