Jedna je ispričala kako je ponosna na sebe što je sama s djecom uspjela osigurati egzistenciju sebi i svojoj obitelji bez da je ikoga išta tražila
“Među našom klijentelom ima dosta policajaca, a na prostituciji je i velika stigma pa žene teško mogu same raditi taj posao. No, još je gore ako imaš svodnika. Kada više ništa ne osjećaš dolje od bolova, a on te sili u 6 ujutro s dvojicom”. Dio je to ispovijesti jedne hrvatske prostitutke za Globus koju je zajedno s još pet kolegica podijelila s dr. sc. Ivanom Radačić, višom znanstvenom suradnicom sa zagrebačkog Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”.
“Lakše je nekoga osuditi nego razumjeti. Ljudi gledaju ljude površno, jednodimenzionalno i mislim da je stigma prisutna, pogotovo prema ženama u mnogim segmentima života, pa kako ne bi bila i u ovom gdje žena barata svojom seksualnošću na način na koji ona to želi”, kaže 46-godišnja žena koja se godinama bavi najstarijim zanatom na svijetu.
Ipak, kaže kako je ponosna na sebe što je sama s djecom uspjela osigurati egzistenciju sebi i svojoj obitelji bez da je ikoga išta tražila. Njezina nešto mlađa kolegica isto otkriva da ima djecu i prostituira se kako bi ih prehranila. “Javnost prostituciju gleda s prijezirom. Jer ljudi ne znaju zašto se netko prostituira, ima li kod kuće dijete…”, kaže, a prenosi Globus.
Treća žena, pak, govori o još jednom problemu s kojim se suočavaju. “Neki klijenti misle da si mogu svašta dopustiti jer znaju da ih nećemo prijaviti policiji koja bi u tom slučaju mene privela dok njemu neće biti ništa”, objašnjava.
Kaže i kako joj je svodnik utjerao strah u kosti zbog čega je postala ovisna o njemu. “Kako ćete se oduprijeti ako tražite pomoć od policije i uvjerite se da je nećete dobiti. Tada nema nade za vas. Pokušala sam sve da se jednostavno maknem od toga. Čak sam i bježala i bunila se, i imala sam zato i problema, konstantno dobivala batine…”, rekla je žena koja se na kraju izvukla iz prostitucije.
Međutim iskustva s policijom još su joj uvijek svježa. “Oni te privedu, napišu nekakvu izjavu, tebe prisile da to potpišeš, ti praktički to i ne čitaš, pročitaju ti nekakva tvoja prava, i ne znaš smiješ li nekoga nazvati, imaš li pravo na odvjetnika, ništa… Jednostavno ništa ti to ne govore. Barem meni nisu rekli. Ništa. Dođeš tamo, sjediš, vidiš njih kako si međusobno dobacuju, vrijeđaju te… To je užasno bezobrazno, brutalno. Osjećaš se kao zadnje smeće na cesti”, sjeća se.
Sva ova svjedočanstva dio su projekta dr. sc. Ivane Radačić “Usporedba politika prostitucije u Hrvatskoj i Sloveniji: prevladavanje isključivosti i zaštita ljudskih prava”, u sklopu kojeg je nastala i knjiga “Prostitucija u Hrvatskoj i Sloveniji – iskustva seksualnih radnica/ka” s tekstovima sedam autorica.
Kako bi došla do njih, dr. Radačić je na portalu na kojem se prostitutke oglašavaju objavila da rade istraživanje i da joj se jave zainteresirane. Šest žena iz Zagreba, Rijeke i Splita skupile su hrabrost i ispričale svoje priče.
Cijelo istraživanje, prvo u Hrvatskoj koje se temelji na intervjuima s osobama koje se bave prostitucijom, provedeno je 2016. i 2017., a financirala ga je londonska zaklada International Social Research Foundation.
Vijesti.hr
