Iako je 5 najvećih zaštitarskih tvrtki prošle godine zaradilo rekordnih gotovo 90 milijuna kuna, ulaganje u ljude nije im, čini se, prioritet
Nekoliko minuta su ga svom snagom mlatili gdje god su stigli. Nogama i rukama, po glavi i po tijelu. Njih dvojica sada su u pritvoru, a Hrvoje Zanatić je mrtav. Mladog zaštitara koji je iza sebe ostavio obitelj divljački su prebili pijani Bad Blue Boysi, rano ujutro u subotu, u automat klubu.
I sad se s pravom 16.000 ljudi, čiji je posao da štite casina, banke, pošte, koncerte, utakmice i institucije – pitaju čemu sve to. Jer, svaki su dan izloženi stresu, potencijalnima napadima, pljačkama i divljacima. A oni rade za minimalnu plaću, većina ih nema oružje, i nemaju status službene osobe.
“Ja ovaj posao radim znači više od 10 godina, s time da je bilo dosta neugodnih situacija. Udarce sam dobio dosta puta, dosta udarce u glavu. Bilo je svega, ja sam čak imao i polomljene prste”, ispričao je anonimni zaštitar za RTL Direkt.
Glavu u torbi nosi za crkavicu. Plaćaju ga od 17 do 25 kuna po satu što znači da s prijevozom i stimulacijom na mjesec može zaraditi do 4500 kuna.
Cijena sigurnosti i ljudskog života vrlo je niska.
“Premalo je ljudi na nekim opasnim objektima. Počevši eto taj automat klub je stvarno svaku noć imate em pijanih em drogiranih i ne znam što sve ne. Čovjek dođe tamo sa 100 kuna i onda razbija aparat i ti mu kaži nešto nešto, a on živčan”, dodao je zaštitar.
Iako je 5 najvećih zaštitarskih tvrtki prošle godine zaradilo rekordnih gotovo 90 milijuna kuna, ulaganje u ljude nije im, čini se, prioritet. Predsjednica ceha u kojem je 75 zaštitarskih tvrtki priznaje da bi plaće trebale biti više.
“Ja uvijek kažem, kvaliteta se treba platiti. Mi radimo vrlo odgovoran posao i ljudi su svaki dan vrlo ugroženi. I taj se dio posla mora znati cijeniti i poštovati. Mi imamo podatak da su se plaće povećavali u zadnjih godinu dana i to dosta povećavali, ali sad imamo onaj drugi problem da nemam ljude”, objašnjava Lidija Stolica, predsjednica Hrvatskog ceha zaštitara.
Kako će ih i biti kad su uvjeti rada tako loši. Iako su plaće sramotne, život kolege ne bi vratila veća plaća već dobra organizacija rada, govori nam čelnik sindikata.
“Oni koji naruče uslugu oni samo gledaju da zadovolje zakonsku formu pa je njima dovoljan samo jedan čovjek no to što je taj čovjek u nekom casinu ili automat klubu cijelu noć radi sa kockarima koji gube puno novaca pa i 100-njak tisuća kuna i koji su kad izgube taj novac spremni učiniti svašta to ih boli briga”, kaže Nikola Sraka, tajnika Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti.
I tako već godinama.
Hrvoje Zanatić nije prvi zaštitar koji je ubijen na radnom mjestu
Dragutin Golik zvan Zmija upucan je davne 2005. Herojski je potrčao za pljačkašima banke koji su ga u bijegu ranili sa dva metka. Preminuo je dvije godine kasnije, a 15 godina od njegove smrti odnos države prema ovom opasno zanimanju nije se čini se puno promijenio. Dobio je ulicu i slavu, no više ga nema. Bio je toliko hrabar, govori nam njegov školski prijatelj, da je krenuo za pljačkašima, što ga je na kraju i koštalo života.
“Jako dobar čovjek. Pio je kavu , inače sa dečkima je bio u društvu. Ne znam ni sam što mu je bilo da je potrčao za njima”, ispričao je Mirko Majurec iz Zagreba.
Bi li status službene osobe u konkretnim slučajevima nešto promijenio, nezahvalno je nagađati, ali dugoročno napadači bi dvaput promislili prije napada.
“Zato tražimo taj status da bi zapravo percepcija bila da su to ljudi koji nas štite. Oni su tu da bi štitili našu imovinu i nas”, ističe Stolica.
No od statusa za sada ništa. Puno je u ovoj „branši„ problema, rijetki se rješavaju.
“Inspekcije nažalost isto tu ništa ne rade, ne mogu niti napraviti, a i nemaju volje tako da je to status quo”, dodao je Sraka.
A onda to životima plaćaju zaštitari. Do kraja godine najavljuje se novi pravilnik o procjeni sigurnosti koji bi trebao onemogućiti da opasne objekte čuva samo jedna osoba. Za Hrvoja Zanatića – prekasno.
