Pitanje svih pitanja političke scene u Rijeci ovom trenutku glasi: kako će raskol u vrhu SDP-a, koji će se nema sumnje odraziti i na članstvo i na birače, utjecati na razvoj političkih zbivanja u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji?
Piše: Neven Šantić
Premda u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa koalicija predvođena SDP-om u Rijeci i Županiji nije uspijevala dobiti apsolutnu većinu pa su joj bili potrebni postizborni aranžmani, riječ je o još uvijek naznačajnijoj političkoj snazi na ovom području.
Kako god okrenuli, bez SDP-a vlast je u Rijeci i Županiji do sada bila nezamisliva. Posljednja događanja u SDP-u, međutim, pokazuju da ništa nije vječno i da se, kada se nezrela politička djeca zaigraju, karte mogu ponovno izmiješati – na štetu ljevice i SDP-a.
Prije godinu dana SDP je proslavio 30. godišnjicu djelovanja kao socijaldemokratska stranka. U tom je razdoblju prevalio put od politički marginalizirane stranke koja je na izborima 1992 godine jedva preživjela do dolaska na vlast u dva navrata, postavši jednom od dvije najznačajnije stranke u zemlji. Nije sve bilo idealno ni u doba Ivice Račana, uvijek je bilo nesporazuma i suprostavljanja, ali je stranačko vodstvo račanovski strpljivo znalo zbog interesa stranke svih držati na okupu, izbjegavajući isključenja iz stranke i borbu klanova.
No, posljednjih petnaestak godina, praktički od Račanove smrti i dolaska Zorana Milanovića na čelo stranke, unatoč visokom rejtingu, stranka je prolazila permanentne unutrašnje krize.
Nisu to nažalost bile programske krize i sukobi koji su poželjni u svakoj stranci koja promišlja svoju budućnost i želi nešto novo ponuditi svojim biračima. Socijaldemokracija i promišljanje o njenoj aktualnosti u Hrvatskoj su stavljeni u zapećak, kao i unutarstranačka demokracije koja je godinama bila percipirana kao jaka strana SDP-a u usporedbi primjerice s HDZ-om.
Uglavnom su to bile “igre moći” i personalni obračuni suprostavljenih grupacija, milanovićevaca (grbinovaca) i animilanovićevaca koji su se kasnije iskristalizirali kao bernardićevci. Naposljetku je obračun dospio u završnu fazu koja je nekidan kulminirala parlamentarnim raskolom na dvije grupacije a koji će se, nema sumnje, odraziti i na stranku u cjelini. I u konačnici nam dati odgovor na pitanje – koliko su stvarno SDP i njegovi čelnici među biračima jaki kao brend da mogu preživjeti i ovakve potrese unutar stranke.
U Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji djeluju i “grbinovci/milanovićevci” i “bernardićevci” koji su svoje razlike dosad zatomljavali u ime takozvanog višeg interesa.
Prvih je više na Korzu 16, a drugih u Adamićevoj 10.
Međutim, najnoviji slijed događaja ne znači da će trenutno izbiti rat među njima. Štoviše, moguće je očekivati prevladavanje zdravog razuma i djelovanje pod istom kapom da se ne prave problemi na početku djelovanja tek uspostavljenih lokalnih i regionalnih vlasti. Postoji čak i mogućnost da će iz Rijeke krenuti i koncilijarni tonovi potrebe suradnje “službene” i “protjerane/odmetnute” stranačke frakcije u čitavoj Hrvatskoj, pa što donese budućnost.
Ipak, takvo stanje ni rata ni mira neće moći trajati dovijeka.
Kako se budu približavali izbori, a ispostavi se da nije moguć nekakav mirakul, čudesno pomirenje dviju grupacija, postat će bitna stranačka pripadnost, a još više značaj stranačke središnjice koja ima presudni utjecaj na kreiranje stranačkih izbornih lista.
Ispostavi li se u tom trenutku da na izbornim listama neće biti mjesta za svih, te da nije svjedno tko je grbinovac a tko bernardićevac, eto novog mješanja karata u Rijeci.
Rječju, i da ne dođe već sada na riječkoj političkoj sceni do tektonskih poremećaja zbog aktualnih zbivanja u SDP-u, ta atmosfera sigurno će se osjetiti u gradskim i općinskim vijećima te županijskoj skupštini gdje su (i sadašnji i dosadašnji) esdepeovci značajna snaga. I to će postati sve bitnije kako se bude išlo ususret novim izborima.
Može li SDP opstati kao značajan faktor na ovom području? Ima li u njegovim lokalnim strukturama dovoljno mudrih i političkih zrelih doraslih izlasku iz ove krize? Tko će iz ovog raskola unutar SDP-a najviše profitirati? Neke od postojećih grupacija lijevog centra u riječkom Gradskom vijeću i Županijskoj skupštini ili netko novi?
I – ne na posljednjem mjestu – što će na sve to reći birači? Pitanja se množe a odgovori trenutno ne naziru.
Ipak, sumnjam da će doći do radikalnog okreta većinski ipak lijevo-centristički orijentiranog riječkog i županijskog biračko tijela, ali stranačkog pregrupiranja svakako će biti. Moguće da se na kraju priče koja se zakuhala na zagrebačkom Iblerovom trgu dogodi ono što je desetljećima bila SDP-ova noćna mora i istovremeno nedosanjani vlažni san HDZ-a i desnice na ovom prostoru: da SDP u Rijeci i Županiji uskoro prestane biti ključni već samo jedan od političkih igrača.
