U prošloj kolumni sam pisala kako mi je Božić najdraži blagdan zato jer je njegov slogan darivanje, i to prije svega, dobre volje. Dobro raspoloženje je obavezno ponašanje u božićno vrijeme!
Piše: Anita Ratkić Šošić
Za vikend sam s prijateljicama bila na Adventu u Zagrebu. Već sam javno objavila da obožavam božićne blagdane, pa je i logično da sam otišla provjeriti je li opravdana ta halabuka koja se oko zagrebačkog adventa podigla u medijima ove godine. E, pa, je!
I tako se ranim jutrom nađosmo nas tri Riječanke u Zagrebu, nespremne na činjenicu da se svjetla pale tek navečer, i da je ujutro grad pust. Uživajući u sporom i tromom hladnom jutru, obilazile smo prazne štandove i zamišljale kako će sve izgledati navečer kad bude puno ljudi, svjetala, smijeha i zabave. Obišavši klizalište i širi krug grada, uputile smo se u centar na nezaobilaznu špicu.
Tamo posve druga slika. Nema mjesta za popiti kavu niti vani, na cičoj zimi. U šali govorim prijateljicama da ćemo napraviti „đir“ po Cvjetnom trgu, i u povratku će nas čekati mjesto. Sve tri se smijemo kad vidimo da nas mjesto zaista i čeka, i to točno ispod grijalice. Sjedimo, pijemo kavu i satima razgovaramo o moći pozitivnog razmišljanja i svim predivnim događajima koji nas samo čekaju.
I tako dobro raspoložene dolazimo do jednog od mnogih štandova s kuhanim vinom. Opet u šali, moja kuma govori da ćemo sad dobiti kuhano vino. Smijemo se, plaćamo svoja pića, prvo, drugo, treće… i dolazi vlasnik i kaže da će pokupiti naše čaše da ne nastane kažin. Pitamo ga kakav je on to Zagrepčanin koji govori „kažin“, kaže on, onaj istarskog podrijetla… i časti nas turom kuhanog vina, i istarskom medicom… Sva sreća da je bilo toliko hladno da je alkohol brzo ispario, haha. 😉
I nema veze što su nam tjedan prije toga i tjedan poslije toga ludi od posla i obaveza. Jer postoje ti trenuci koji su naprosto savršeni. Kad vrijeme zastane, kad svijet zastane, i najvažnije od svega, kad naše misli i brige zastanu. I što si češće priuštimo te luksuze da dozvolimo umu da se rastereti briga i makar na čas bude od njih prazan, to ćemo biti svjesniji toga da to i nije luksuz, nego potreba. Toliko smo pritisnuti brigama, kreditima, problemima, da zaboravimo kako si razmišljanjem o tim istim problemima nećemo pomoći, već si samo privući još više briga i problema – a u svakom slučaju ćemo se oneraspoložiti.
I zato se uvijek iznova prisjećajmo koliko je važno biti dobro raspoložen, koliko si time dobrih stvari možemo privući i koliko ćemo se kroz to dobro osjećati. Pa došli smo do toga da čak i kad je sve u redu, da smo loše raspoloženi. Zašto bismo si to radili?
Mogle smo i mi ostati doma, imale smo dovoljno posla, obaveza, briga, minusa na računu, isprika. I ne bismo ni znale da je na Advent u Zagreb bolje otići kasnije u danu, i da je puno hladnije nego u Rijeci. Ili još gore, mogle smo otići na izlet i ne uživati, već misliti na te iste probleme koje smo ostavile u Rijeci.
Ali umjesto da njurgamo jer smo došle prerano i jer smo bile nedovoljno obučene, okrenule smo sve na smijeh. Da nam nije bilo hladno ne bismo si kupile predivne i povoljne kape i šalove, niti popile toliko kuhanog vina bez posljedica, a kamoli osjetile na obrazima i nosu pravu zimu, pa makar i uz umjetni snijeg na ukrašenim borovima oko nas.
Zato, dragi moji… Kad ne znate što napraviti, kako se pomaknuti, kako se odobrovoljiti… prvo što morate napraviti je prestati razmišljati o tome što vas muči, i okrenuti se aktivnosti koja vas opušta i okuplja misli na jedan ljepši, sretniji način. I odjednom nam se život čini lijepim. Ne kaže se uzalud, smijeh je lijek. Pa pokušajte!
Ljubi vas vesela i uvijek optimistična Anita.
