Početkom lipnja 1971. godine riječki Autotrolej povećao je cijene karata javnog prijevoza. Usporedimo ih s onim današnjim koje su važeće od početka travnja ove godine
Piše: NevenŠantić
Da ne preračunavamo vrijednost ondašnjeg dinara s današnjom vrijednošću eura, poslužit ćemo se najjednostavnijom mogućom metodom usporedbe a to je odnos minimalne i prosječne plaće prema cijeni autobusne karte – tada i sada.
Pri tome treba napomenuti da je u tadašnjem sustavu određivanje minimalne plaće i obračun prosječne plaće bilo u ingerencijama jedinica lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Skupštine općine Rijeka, dok danas minimalnu plaću određuje Vlada Republike Hrvatske a prosječnu plaću za čitavu zemlju i županije (ne i za pojedine općine) objavljuje Državni zavod za statistiku.
Autotrolej je 1. lipnja 1971. godine povećao cijenu autobusne karte
Dakle, evo podataka. Autotrolej je 1. lipnja 1971. godine povećao cijenu autobusne karte za jednu vožnju u jednom smijeru, na 1 dinar.
Minimalna plaća u Rijeci je nedugo prije toga povećana s 500 na 800 dinara, dok je prosječna plaća u gradu te godine iznosila 1.970 dinara. Drugim riječima, Riječanin je 1971. godine, ako je primao minimalac, za svoju plaću mogao mjesečno kupiti 800 karata, odnosno 1.970 karata, ako je primao prosječnu plaću.
Današnje brojke govore da je cijena pojedinačne karte za jedan pravac, kupljene u autobusu, 2 eura, da je minimalna plaća u Hrvatskoj u 2023. godini 560 eura, a prosječna plaća u Primorsko-goranskoj županiji u prvom tromjesečju 2023. godine 1.099 eura.
Kako je zbog stupnja razvijenosti plaća u Rijeci veća od prosjeka Primorsko-goranske županije, pretpostavit ćemo da je prosječna plaća u Rijeci oko 1.150 eura.
I što kažu brojke? Današnji Riječanin, ako prima minimalac, može od svoje plaće kupiti 280 autobusnih karata, a ako prima pretpostavljenu prosječnu plaću onda 575 karata. Čak i kada bi prosjek plaće u Rijeci bio jednak onom u Zagrebu od 1.429 eura, što nije jer je nekoliko stotina eura niži, naš sugrađanin mogao bi kupiti tek 714 autobusnih karata za javni gradski prijevoz.
Autobusna karta pristupačnija našim očevima i djedovima nego nama
Kada sve zbrojimo i oduzmemo, ispada da je cijena autobusne karte u javnom gradskom prijevozu bila pristupačnija našim očevima i djedovima nego nama. Što znači da je kupovna moć građana Rijeke bila veća te 1971. godine nego danas.
Valja priznati da su u socijalizmu cijene komunalnih i drugih javnih usluga (prijevoz, voda, smeće, telefon, električna energija…) u svakom slučaju bile i apsolutno i relativno niže nego danas.Sustav je naime i na tome gradio svoj legitimitet, ali razlika u mogućnosti kupnje određenog broja autobusnih karata za svoju plaću prije pedeset godina i danas je prevelika da se to može pripisati samo razlici u drukčijem pogledu na ekonomiju u socijalizmu i kapitalizmu. Bit će da neku ulogu igraju i cijena goriva, broj putnika, pa i ekonomska moć grada.
Ispred Rijeke je bila samo Ljubljana…
Kada je, pak, riječ o ekonomskoj moći Rijeke, iz požutjelih stranica ondašnjih novina može se, primjerice, saznati puno toga. Prema istraživanju kojim je bilo obuhvaćeno 20 najvećih gradova u Jugoslaviji, upravo u to vrijeme, točnije 1972. godine, Rijeka je bila na drugom mjestu po visini plaća. Ispred Rijeke je bila samo Ljubljana.
A danas…
