Burne su reakcije nakon što je Let 3 pobijedio na Dori, hrvatskom natjecanju za izbor pjesme koja će predstavljati HRT na Eurosongu u Liverpoolu
Eurosong je predstava. Postao je jedan od najgledanijih televizijskih spektakala u svijetu. Toliko je gledan (na TV i društvenim mrežama) tijekom izravnih prijenosa članica Europske radiodifuzisjke unije (EBU), organizacije koja okuplja europske nacionalne televizijske i radijske servise, da su franšizu odlučili kupiti čak i Amerikanci, Kanađani i Australci.
Zato ne čudi da je u nepuna 24 sata od pobjede Leta 3 u komentarima na društvenim mrežama bilo svega i svačega. Poput izvješća o bizarnom bacanju stolice na stablo u Zagrebu.
Bilo je i puno malicioznih komentara
Bilo je i puno malicioznih komentara. Tako su, komentar je iz Srbije, krivi i zbog korištenja traktora u svojoj predstavi jer je to tobože “simbol protjeranog naroda”. To je proglašeno jadnim. Tu je jadno samo to da je netko mogao doći na ideju da su Prlja, Mrle i društvo, inače imuni na bilo kakve nacionalističke trube, uopće pomislili na takve moguće konotacije traktora.
Što sada? Izbjegavati uopće riječ traktor, izbaciti je iz rječnika, ne prikazivati ga, učiniti nevidljivim osim kao samozatajni “neimenovani”stroj za poljoprivredne radove? Nema granica ljudskoj gluposti i zatucanosti.
A što pak reći za glasove iz Europe koji traže diskvalifikaciju Leta 3, snebivajući se kako je Hrvatska uopće dopustila da se “takvo nešto” uopće natječe u kvalifikacijama za Eurosong. Bog te pita što su sve iz nastupa jedne neortodokne glazbene skupine sebi rastumačili revnosni zaštitari ćudoređa i takozvane političke korektnosti.
Prednjače europski samozvani arbitri političke korektnosti
Prema tonu postova, tu prednjače europski samozvani arbitri političke korektnosti.
Samozvani su zato što si dopuštaju da jedino sebe smatraju ljevičarima koji mogu “ispravno” protumačiti što se o nekim pitanjima ima misliti, pa svi oni što drukčije propituju društvene i političke fenomene s bilo koje strane vrijednosnog spektra ispadaju fašisti (ta se riječ nažalost danas sve češće koristi za diskvalifikaciju političkih i vrijednosnih protivnika čime se njeno pravo značenje obezvrjeđuje) i politički nekorektni.
Ako se, međutim, ne može, bilo znanstveno, publicistički ili umjetnički, propitivati svaka stvar, uključujući i rat, onda se dovodi u opasnost sve ono što se ostvarilo u dugom hodu oslobođenja u razvoju ljudske civilizacije, poput ljudskih, rodnih i svih ostalih prava pojedinaca.
Jer kada jednog dana svi koji misle drukčije od “poželjnog” budu prokazani kao fašisti, a takozvani obični ljudi počnu se javno ustručavati progovoriti o bilo čemu osjetljivom – primjerice odnosu mušaraca i žena, rodnim pitanjima, ratu, ekologiji… – da ih se ne prikaže konzervativcima i zatucanima, onda smo u velikoj opasnosti. Jer, susprezanje mišljenja vodi u neke nove oblike totalitarizma makar se kao “čuvari” političke korektnosti nametali oni koji se smatraju radikalnim ljevičarima.
O ukusima se ne raspravlja
Da se razumijemo. Ovdje uopće nije riječ o tome o kakvoj je pjesmi riječ. Ima li glazbenu kvalitetu ili ne. O ukusima se ne raspravlja. Žiri i publika Dore proglasili su je najboljom. I to je činjenica. Osvojila je čak 55 posto ukupnog broja glasova publike, kao što su dobili i daleko najveći broj glasova žirija.
Vjerojatno zato što je bila otkačena, u konkurenciji glazbene konfekcije koja do sada Hrvatskoj nije donijela dobar rezultat na Eurosongu.
Ovdje se, dakle, prvenstveno radi o pravu na umjetničko, stvaralačko izražavanje. Let 3 je već desetljećima poznat po performansima i sablažnjivanju ćudoredne javnosti umotanom u nekima manje ili više drag glazbeni izričaj. Mogu se uspoređivati, čak i po korištenju uniformi, jedino s legendarnim ljubljanskim Leibachom zbog čijih su nastupa prije 40 godina očima kolutali partijski čistunci.
Propitkivanje granica slobode izražavanja i stvaralaštva
Let 3 se ne libi, poput primjerice Vedrane Rudan, propitivati granice slobode izražavanja i stvaralaštva. Sviđalo se to nekome ili ne. Čim se počnu određivati granice slobode umjetnosti, onda je to kraj nekog društva odnosno njegov civilizacijski sunovrat.
Zato su Letovci heroji slobode izražavanja u Hrvatskoj, i to im valja priznati. Pa je stoga to da je u Hrvatskoj moguć izbor Leta 3 za predstavnika na Eurosongu uspjeh njihova umjetničkog koncepta, te jednako tako dobar znak mogućeg oporavka duševnog zdravlja našeg društva.
Ukratko, oni kojima se Let 3 ne sviđa, ne moraju ovu skupinu ni slušati ni gledati. Danas barem postoji jedan od glavnih alata demokracije i slobode – daljinski upravljač, koji nam daje slobodu da gledamo ono što hoćemo i kada hoćemo.
Isti ti koji bi diskvalificirali Let 3 i koji ostatku svijeta žele nametati što bi i kada trebali slušati, gledati i raditi, dakle nametati svoje vrijednosti, trebali bi jednom zauvijek shvatiti da je i njihova sloboda uvjetovana slobodom onih koji drukčije misle.
Nadamo se samo da, u ime umjetničkih sloboda i zdravlja europskog društva, EBU neće pokleknuti i diskvalificirati Letovce, da neće ustuknuti pred koalicijom samozvanih radikalnih zagovornika političke korektnosti i malograđanskih ljubitelja “ćudoredne umjetnosti”.
Jer društvo koje nije u stanju probaviti Let 3, njegovu antiratnu parodiju i ‘Mamu ŠČ’ je defektno društvo osuđeno na izumiranje.
