Nakon izbora Helene Ninković Budimlija, doskorašnje ravnateljice kastavskog vrtića, za županijsku pročelnicu odjela za odgoj i obrazovanje, najednom su sve oči uprte u Kastav
Piše: Neven Šantić
Jer, ne samo da je župan Ivica Lukanović nekadašnji kastavski gradonačelnik, nego su s područja Kastva županijska pročelnica za socijalnju politiku i mlade i novi ravnatelj Doma zdravlja Primorsko-goranske županije, Mirela Smojver odnosno Nikola Osojnak. Rijeka je počela brujiti o „kastavizaciji Županije”.
Na koncu se ispostavilo da Helena Ninković Budimlija živi u Matuljima i da joj je jedina veza s Kastvom radno mjesto – iako bi stari Kastavci rekli da je sve to od Matulja do Veprinca ionako „zapadna Kastavština” – no priča o kastavizaciji Županije nije presahla.
Ni nakon što se ispostavilo da nije članica niti jedne stranke te izričitog stava župana Lukanovića da se prilikom izboru spomenutih ljudi nije odlučivalo na temelju političke ili lokalne podobnosti.
Ima li nešto…
U ljudima je izgleda neodoljiv poriv da slijed nekih događaja, primjerice izbor na funkcije jednog broja ljudi s određenog područja, tumače kao namjernu dominaciju određenog lobija i skoro pa kao teoriju zavjere. Možda su oni koji tako misle čuli nešto od svojih roditelja na temu riječkih lobija u doba socijalizma.
U jednostranačkom sustavu, naime, jedini tračak kakvog takvog „pluralizma” bili su stvarni ili izmišljeni lobiji koji su se međusobno borili ili dijelili vlast.
Kada je 1971. godine Dragutin Haramija maknut iz politike, s njim i moć Grobničana, u velikoj su se Općini Rijeka od Kraljevice do Klane i Kastva nastavili boriti krasičko-hreljanski i kastavski lobi. Na čelu prvog bio je Nikola Pavletić a onog drugoga Josip Štefan koji je naposljetku iskadrirao jednog od posljednjih riječkih gradonačelnika u doba socijalizma Zdravka Saršona, utemeljitelja Jadranskog galenskog laboratorija.
„Osobni” lobiji otišli u povijest (?)
S pojavom pravog pluralizma takvi su „osobni” lobiji otišli u povijest.
Sada vladaju stranački lobiji gdje je za političke funkcije na većoj cijeni odanost šefu (a bila bi dobra i određena doza stručnosti) nego geografski lokalitet iz kojeg dolaziš.
Kada je pak riječ o upravnim ili ravnateljskim ovlastima, stručnost ipak prevladava u odnosu na odanost. Jer, niti jedan gradonačelnik, župan ili predsjednik vlade nije lud da stručan posao povjeri nekome kome je jedina kvalifikacija ulizivati se šefu.
Tako dolazimo do točke kada možemo konstatirati da se troje Kastavaca u županijskim strukturama naziva „koncentracijom”, što je ništa u odnosu na desetke drugih koji stanuju ili su porijeklom iz drugih općina i gradova u Županiji. A još je luđe tvrditi da se temelju toliko malog broja Kastavaca na odgovornim poslovima u županijskim strukturama radi o svjesnoj „kastavizaciji Županije” iza koje stoji mastermind Ivica Lukanović.
Naravno, moguće je da Lukanović kao bivši gradonačelnik Kastva i dobro upućen u tamošnje prilike poznaje spomenute kandidate, ali koliko znamo nitko do sada nije javno osporio njihov izbor niti posumnjao u njihovu stručnost.
I još nešto
Onaj koji ima vremena mogao bi izbrojiti koliko u riječkim gradskim strukturama (među službenicima jer članovi Vijeća i gradonačelničin tim moraju imati prebivalište u Gradu Rijeci) ima onih koji na posao, primjerice, putuju iz Kraljevice, Bakra, Kostrene, Kastva ili Viškova, koji su sve više rezidencijalne četvrti u kojima stanove kupuju mnogi Riječani.
Pa bi onda saznali „tko drma Rijekom”. Malo šale nije na odmet.
Kako god bilo, Boduli, Kirci, Opatijci, Gorani pa čak ni Riječani ne trebaju paničariti zbog tri Kastavca u županijskim strukturama. Ali, kada već spominju „grad na brege”, mogli bi doista baciti pogled na Kastav koji se godinama razvija. Iako ima prostora za poboljšanja na mnogim područjima, to je po mnogočemu uzoran grad, ugodan za život.
Grad u kojemu, između ostaloga, nema problema s odvozom smeća, čišćenjem ulica i šišanjem trave na javnim površinama.
Takva „kastavizacija” dobro bi došla mnogima u Primorsko-goranskoj županiji.
