Već ste primijetili da pričamo o svemu osim o Zagrebu
Ali o Zagrebu se ovog tjedna stvarno nema šta reći. Najbogatija županija živi svoj najbolji život, život kao s reklame. Ljudi se povazdan bave kulturom, dizajnom, arhitekturom, rekreacijom i sportom. Vozikaju se biciklima, šetkaju po gradu, zaneseno recitiraju Dobrišu Cesarića i tako.. Uglavnom rade sve što dokon i bogat svijet radi.
Evo, sad je baš bila neka učena rasprava o jedinstvenim arhitektonskim rješenjima vizualnog identiteta Maksimira, s osvrtom na tradiciju i posebnost iz povijesnog aspekta. Netko drugi bi se zapitao postoji li možda neki razlog zašto takav stadion ne postoji nigdje u svijetu ali ne, takvog nije bilo. Čak ni predsjedniku Dinama koji se nagledao i stadiona i svijeta tu nije bilo ništa neobično.
Što jest jest, nakon što su članovi ocjenjivačkog suda do granica kozmosa nahvalili odabrano rješenje, navijačka energija je prsnula svom snagom. Sustav Interneta je umalo pregorio od negativnih komentara i sprdnje na račun bestežinskog stadiona, čak su i članovi Torcide rekli da takav stadion ne bi poželjeli ni najgorem neprijatelju, što dovoljno govori o dubini humanitarne krize koju su u tim trenucima proživljavali Bad Blue Boysi.
Oglasio se i najpoznatiji hrvatski arhitekt, vrlo tankoćutan čovjek s izraženim osjećajem za sjedanje na prvu.
Više u video prilogu.
