U laži su kratke noge, kaže narodna poslovica. Nije prošlo ni tri tjedna od kada je riječka gradonačelnica Iva Rinčić ukinula mjeru umanjenja zakupnine za 50 posto za knjižare koje koriste gradski poslovni prostor, a kao dan se ukazala prijetvornost gradskih vlasti koje sada riječkoj javnosti pokušavaju prodati rog za svijeću s novim objašnjenjima razloga donošenja odluke
Piše Neven Šantić
Razlog za svojevrsni salto mortale Korza 16 svakako je i glas onih koji smatraju da knjiga nije obična roba, da kultura ima i svoju netržišnu vrijednost, te da bi komercijalna cijena zakupa gradskih prostora mogla rezultirati ključem u bravu nekoliko knjižara u centru Rijeke. Knjižari, riječki autori, naposljetku i proslavljeni filmski redatelj Rajko Grlić, stvorili su veliku buku koja je očito nagnala gradske vlasti na obrambenu akciju.
Kad živite na imidžu i od imidža, kao aktualna riječka vlast, ne možete ostati nijemi na val negativnih ocjena vaših poteza i djelovanja.
Krenula je sanacija štete
I što se dogodilo? U posljednjem očitovanju gradonačelnice Rinčić, kojim odgovara na pismo riječkih autora, krenula je sanacija štete. Podastrti su, naime, „novi” argumenti koji se uopće ne spominju u inicijalnoj vijesti o ukidanju mjera koje datiraju još iz 2012. godine, a kratko pismo obiluje dirljivim riječima o knjigama i onima koji ih pišu.
Zato, evo kratkog podsjetnika o onome što smo mogli pročitati na samu staru godinu i onoga što gradonačelnica tvrdi sada.
Evo što je izjavila gradonačelnica na kraju 2025. godine: Nismo analizirali promet knjižara, odluka iz 2012. godine je u 13 godina rezultirala manjim proračunskim prihodima za 1,5 milijuna eura, u pregovorima i razgovorima s nadležnim upravnim odjelom utvrđeno je da knjižare velikih nakladničkih kuća imaju i čitav niz drugih proizvoda koji ne spadaju isključivo u knjižarske proizvode i kojima ostvaruju bolje prihode, svakako ćemo sa svima njima komunicirati, ako bude problema, svaka se odluka može promijeniti, procjena je (ipak!) da poslovanje knjižara nije ugroženo na način kako je to bilo do sada.
Ukratko, iako nije analiziran promet knjižara i s njima se nije razgovaralo, već se to spominje kao mogućnost „ako bude problema”, najvažnije za ukidanje mjere je da je Grad Rijeka u proteklih trinaest godina „ostao” bez 1,5 milijuna kuna te da su nadležni Upravni odjel za odgoj, obrazovanje, kulturu, sport i mlade i gradonačelnica utvrdili da se u knjižarama prodaju i druge stvari koje donose „bolje prihode” a ne samo knjige, kao i to da poslovanje knjižara nije ugroženo kako što je sada.
Brzopletost i nesmotrenost? Ili proračunatost i beskrupuloznost?
Za vlast koja je u više navrata naglašavala da je „analiza” temelj donošenja odluka, postaje eto normalno da donese jednu odluku bez razgovora s knjižarima i analize ne samo njihovih prihoda nego i utjecaja te odluke na kulturnu politiku grada i politiku gospodarenje poslovnim prostorom. Brzopletost i nesmotrenost? Ili proračunatost i beskrupuloznost koja je možda očekivala da će proći ispod radara javnosti?
Konačno, nakon dva tjedna i spomenute galame koju su podigli knjižari i autori, kao odgovor na otvoreno pismo skupine riječkih autora, gradonačelnica Rinčić – okreće ploču.
Uz malo patetike, izražavajući ljubav prema knjizi i pozivajući autore da imaju povjerenja u novu riječku gradsku vlast, u pismu najednom nestaju svi prijašnji argumenti za ukidanje mjere pomoći knjižarima i pojavljuje se novi argument, svojevrsni as iz rukava.
Relativizacija “izgubljenih 1,5 milijuna eura u gradskom proračunu”
Dakle, u ovom se pismu relativizira izgubljenih 1,5 milijuna eura u gradskom proračunu, ne spominje se da knjižari prodaju i drugu „lukrativniju” robu a ne samo knjige (valjda olovke, gumice, kemijske, nalivpera…), kao ni to da poslovanje knjižara sada nije ugroženo kako je bilo. Novi je takozvani ključni argument koji nije bio spominjan u objašnjenju danom na kraju godine, kada je gradonačelnica potpisala mjeru, taj da odluka iz 2012. godine – nije bila zakonita.
Naposljetku, gradonačelnica završava pismo autorima jamčenjem da će biti pripremljena „odluka koja je u skladu sa zakonima, odluku koja će biti objašnjena i usuglašena s knjižarima”.
Tko je ovdje lud?
Sada se čovjek pita, tko je ovdje lud.
Ako se sada najavljuje razgovor i dogovor s knjižarima, u čemu je bio problem da se to odradi i prije naprasnog ukidanja mjere „koja nije bila u skladu sa zakonom”?
Ako je doista bio problem legitimnost odluke, zar se nije nakon konzultacija s knjižarima odmah mogla ukinuti stara i donijeti nova, bez obrazloženja u kojem se spominju „bolje poslovanje knjižara” i „strašni” gubitci za gradski proračun? Čemu ova cijela frka ako je stvar tako jednostavna?
Bit će ipak da je u svemu tome bilo malo brzinskog neoliberalnog gaženja knjižara i saniranja štete kada se vidjelo da bi kontraefekt mogao biti veći od željenog efekta.
Ne sumnjam da je gradonačelnici koju poznam stalo do knjige. Nisam, međutim, siguran da to isto vrijedi i za sve one u njenom neposrednom okruženju. U ovom “paštroču” nastalom oko visina zakupnina gradskog prostora od strane knjižara, primjerice, u sjeni je ostala Iva Erceg, pročelnica „nadležnog Upravog odjela” koja je imala svoje prste u sugeriranju kako se u knjižarama ne prodaju samo knjige te da poslovanje knjižara nije ugroženo (?!), vrlo brzo demantirano od samih knjižara.
Promjena narativa
Također, gradonačelnica ima i zamjenike te, vjerojatno, i savjetnike, koji su također utjecali na odluku koja je, nakon dužeg vremena, kulturnu Rijeku podigla na noge.
Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, gradonačelnica je ona koja je na koncu konca govorila u ime svih i sama sebi skočila u usta, najednom kada je shvatila da su stvari otišle predaleko, promijenivši narativ o odlučivanju o spomenutoj mjeri. No, pitanje je hoće li sanacija štete u potpunosti uspjeti.
Povjerenje u gradonačelnicu svakako je uzdrmano.
(Stavovi i mišljenja autora komentara nisu uvijek u cijelosti odraz stavova i mišljenja redakcije Riportala)
