Prije petnaestak godina, dok je Hrvatska mukotrpno pokušavala zatvarati poglavlje po poglavlje u pregovorima s Europskom unijom, ekonomist dr. Gordan Družić ispričao mi je poučnu priču o finskoj, zapravo već tada multinacionalnoj Nokiji
Piše: Neven Šantić
Sjetio sam se toga pročitavši što je u saborskoj raspravi o poduzetničkoj infrastrukturi, a vezano za cijenu iznajmljenog zemljišta tvrtki Rimac automobilima, rekla zastupnica Katarina Peović, te što joj je Rimac odgovorio.
Dakle, na pitanje o razvoju Hrvatske nakon ulaska u Europsku uniju, Družić je rekao da je za male zemlje poput Hrvatske jedina šansa za “prodor” proizvodnja zasnovana na novim tehnologijama i dinamičnom poduzetništvu.
“Sve što Hrvatskoj treba jest jedna velika svjetska kompanija, jedna simbolično govoreći hrvatska Nokija. Jedna takva kompanija riješila bi sve sadašnje probleme hrvatskog gospodarstva (vanjskotrgovinski deficit, inozemni dug, nezaposlenost) kao i problem daljnjeg razvoja”, kazao je tom prilikom Družić, dodavši da put do toga nije jednostavan, jeftin i brz a krajnji rezultat je neizvjestan. Ono što je sigurno, zaključio je Družić, je to da se takvo nešto neće dogoditi spontano, bez države (i nižih razina vlasti) odnosno njezina ulaganja u obrazovanje, znanost i financijsko poticanje takvih projekata.
Nokia odavno nije vodeća svjetska tehnološka tvrtka, ali je svoju misiju u Finskoj obavila. Bila je, zahvaljujući i mudroj politici koja joj je omogućila uvjete za rast, motor razvoja, središte razvojnog grozda tvrtki naslonjenih na nju ili inspiriranih njome.
Država koja je 1970-godina bila srednje razvijena, rastući s Nokijom godinu za godinom došla je u svjetski vrh. Kada je 1995. godine ušla u Europsku uniju, Finska se unutar te zajednice država, što znači i u svijetu, pozicionirala kao predvodnica u državnom (i privatnom) ulaganju u znanost, tehnologiju i obrazovanje, kao i u broju primjenjenih izuma i inovacija po glavi stanovnika. I po mnogo čemu drugom, uključujući i kvalitetu života i demokracije.
Pravo je Katarine Peović da propituje kako se štite javni interesi, kako se i kome te po kojim uvjetima pogoduje, ali je deplasirano “u ime” zaštite radnika i javnog interesa, bez sagledavanja cjeline problema i točnih podataka, dovoditi u pitanje ama baš svaki poduzetnički pokušaj.
Istina, puno je kod nas brljotina i korupcijskih afera, ponekad nije loše puhati i na hladno. No sve ima svoju granicu. To sumnjičenje svakoga tko se izdigne iznad prosjeka, a pogotovo kada je u pitanju poduzetništvo, pomalo sliči i na teorije zavjere, a to nije baš najbolji put za hrvatski odmak od pretposljednjeg mjesta na EU razvojnoj listi i prevelike ovisnosti o turizmu.
U slučaju Rimca i njegove tvrtke, koja je po mnogočemu već prerasla okvire zemlje, ključno je pitanje ima li ta tobože sporna cijena iznajmljenog zemljišta od jedne lipe po kvadratu opravdanje. Odgovor je jednostavan: ima (sve da je zemljište iznajmljeno i besplatno kako to u interesu razoja znaju činiti u svijetu), ako to znači doprinos povećanju BDP-a osdnosno razvoju države i lokalne zajednice, rast zapošljavanja, te punije blagajne države i Grada Sveta Nedelja zbog neposrednih i posrednih efekata poslovnog rasta tvrtke.
Sve te uvjete Rimčeva tvrtka ispunjava, pa je izlišno spominjati lipe i od toga praviti problem. Kamo sreće da je više takih projekata baziranih, kako bi rekao spomenuti Družić, na novim tehnologijama i dinamičnom poduzetništvu, u kakve primjerice spada i riječki JGL, a koji govore da ima nade za nas i našu djecu.
Ono, međutim, što tek trebamo saznati jest da li je ne samo Sveta Nedelja nego i država u Rimčevoj svjetski cijenjenoj tvrtki doista prepoznala potencijal hrvatske Nokije koja će zemlju snažno gurati naprijed, te krenuti u stvaranje okvira za daljnji razvoj. Prvi test država, čijim su čelnicima inače puna usta hvale za Rimca, polaže već do kraja ovog mjeseca.
Treba samo vidjeti da li će u proračunu za 2022. godinu biti predviđeno povećanje izdvajanja za obrazovanje, znanost i tehnologiju. To bi bio znak da se s riječi ipak krenulo na djela.
U protivnom…
.
