Romana Jerković Kraljić napustila je SDP i prije okončanja disciplinskog postupka. Kaže da nije učinila ništa zbog čega bi se trebala opravdavati ili sramiti. Doista?
Piše: Neven Šantić
Kada je Politico, utjecajni portal posvećen političkim temama diljem svijeta, objavio vijest o događaju održanom prije dvije godine financiranom od EU a u čijem se središtu našla hrvatska eurozastupnica Romana Jerković Kraljić, krenuo je rašomon.
Studijski posjet Strasbourgu s više od deset osoba iz Hrvatske, među kojima su bili članovi obitelji eurozastupnice, prijatelji i suradnici, svatko od neposredno zainteresiranih je vidio na svoj način. Jerković Kraljić nije vidjela ništa spornog, SDP je najavio disciplinski postupak, a nadležne službe EU i parlamentarne skupine Socijalista i demokrata (S&D) ustvrdile su da je sve bilo u skladu s financijskim pravilima.
Ovo nije bio običan službeni put
Samo što ovo nije običan službeni put u nekoj tvrtki za koji je najvažnije pravdati troškove pa bi samim tim računovodstva u EU trebala biti zadovoljna – ako je sve po pravilima. Ovo je bila politička ekskurzija koja bi trebala imati nešto više standarde.
Primjerice, da o trošku građana EU, uključujući i građane Hrvatske, ne vodite na put članove svoje obitelji i prijatelje, pri čemu ih lažno predstavljate kako bi njihove funkcije bile u skladu sa skupom na koji su putovali.
Kaže, ima pravo pozvati građane na događaje u Europskom parlamentu i da je to i ranije činila. Pa što ih i ovaj put nije tražila izvan kruga svoje obitelji i prijatelja?
Za Romanu Jerković Kraljić nema ništa spornog, problem su administrativni propusti i zloćestoća njenog asistenta koji je dokumentaciju o tom putovanju dostavio Politicu.
Ona se ne srami i ne osjeća odgovornom
Kao što se nije sramila i osjećala odgovornom kada je brže-bolje u riječku gradsku blagajnu – dok je bila zamjenica Vojka Obersnela – uplatila 40.000 eura (tada naravno u kunama) kada se saznalo da je na zatvorenoj sjednici Poglavarstva u tom iznosu otpisan dug tvrtki njenog supruga.
I kada stranka traži da položi račune, ona napušta stranku (ali ne i Europski parlament!) prije provedenog disciplinskog postupa, nastavlja se pravdati i viče da nije kriva. Netko tko je u politici više od dvadeset godina trebao bi znati što je nepotizam, da ne plaćaš troškove putovanja svojoj sestri i prijateljima javnim novcem, da je vađenje na administrativne propuste jadno opravdanje, a još jadnije pozivati se na poštovanje financijskih pravila (što je računovođama jedino važno) dok znaš da činiš koruptivnu radnju.
Svojedobno je bila zvijezda u usponu riječkog SDP-a
Romana Jerković Kraljić svojedobno je bila zvijezda u usponu riječkog SDP-a. Nastavnica na riječkom Medicinskom fakultetu i znanstvenica bila je od sredine 2000-ih Obersnelova zamjenica, potom zastupnica u Saboru i članica brojnih odbora (svi zastupnici članovi su više odbora), naposljetku 2020. godine našla se u Europskom parlamentu. Ako joj iznenada ne proradi savjest i vrati mandat stranci, bit će tamo do sredine 2029. godine.
Kada se pogleda njena odrednica na Wikipediji, odmah upada u oči da je u pisanju sudjelovala sama ili netko njoj blizak po njenim uputama. Toliko je napisano o njenom radu u hrvatskom i europskom parlamentu te o znanstvenoj karijeri, a u biti nema ničeg konkretnog. Zadržimo li se samo na posljednjih šest godina na djelovanju u Europskom parlamentu, bila je esdepeova zastupnica istovremeno s Toninom Piculom i Biljanom Borzan. Svi koji prate politička zbivanja čuli su za angažman Picule, koji je izvjestitelj za vruća politička pitanje (Srbija), te Borzan koja je progurala nekoliko europskih direktiva na dobrobit potrošača.
Pamtit će je po dvije afere
Malo tko zna čime se u Brusellsu i Strasbourgu bavila odnosno bavi Romana Jerković Kraljić a da bi odjeknulo širom Europa. Zapravo, tako je od početka njenog političkog djelovanje. Nije ostala upamćena ni po jednoj izjavi ili inicijativi, držala se uvijek po strani, pa nije ni čudno da se, upućeniji u politiku od prosječnog čitatelja ovog portala, ne mogu sjetiti boje njenog glasa.
Toliki je trag ostavila u hrvatskoj politici da će je pamtiti po dvije afere, jedne na početku a druge pri kraju njene političke karijere.
No, pustimo na stranu njeno dosadašnje političko djelovanje. Možda je djelovala „iz sjene”, žonglirala između politike i nastavničko-znanstvenog rada na riječkom Medicinskom fakultetu. Bilo je i bit će još zastupnika i takozvanih političara koji su odšutjeli svoje mandate.
Ali, nemati osjećaj da je nepotizam nedozvoljen u demokratskom okruženju, pa sve da je i osobno podmirila troškove svoje sestre i da su ukupni troškovi ekskurzije u Strasbourg i manji od osam tisuća eura, nedopustivo je.
Trebala bi se sramiti i osjećati odgovornom, no to su za nju očito nepoznata stanja.
Umjesto nje, do kraja mandata u Europskom parlamentu sramit će se građani Hrvatske.
