Nikola Ivaniš jedini se prije četiri godine usprotivio verbalnom linču prema zaposlenicima Radio Rijeke jer je mlada glazbena urednica pustila u eter „nepoćudnu pjesmu”. Ivaniš, koji je tada bio kandidat za gradonačelnika, završio je svoje reagiranje poznatim sloganom Riječkog demokratskog saveza s početka 1990-ih – Za život bez straha!
Piše: Neven Šantić
Ništa slično tome, nažalost, nisu učinili ni sami zaposleni u Radio Rijeci niti HRT kao njena matična kuća, a bez glasa su ostali i tadašnji gradonačelnik i njegov zamjenik, budući gradonačelnik. Svi su se povukli u mišje rupe da valjda bijes besprizornih, netolerantnih internetskih i telefonskih bukača ne okrzne i njih.
Rinčić nije ostala “gluha i slijepa”
Nova riječka gradonačelnica Iva Rinčić nije, međutim, ostala gluha i slijepa nakon verbalnog nasilja i otvorenih prijetnji studenticama i studentima riječke Akademije primijenjenih umjetnosti (APURI) na Otvorenom igralištu Kampus. Zajedno s rektorom Sveučilišta, dekanom APURI, predsjednicom Studentskog zbora i intendanticom HNK Ivan pl. Zajc potpisala je priopćenje kojim građanima Rijeke i čitave Hrvatske daje na znanje da u civiliziranom svijetu kojem Rijeka želi pripadati nema mjesta nasilju i prijetnjama bilo koje vrste.
Jer, ovdje nije riječ samo o umjetnosti, jer su studenti i studentice bili na „nepoćudnoj” probi predstave „Art a ne rat” za ovogodišnje Riječke ljetne noći pa netko može pomisliti da su nasilnici tobože samo neskloni suvremenoj umjetnosti. Salvama uvreda i pogrdnih riječi primitivci su zapravo pokazali da ne podnose ništa drukčije, što nije po mjeri njihovih zatucanih mozgova. A za jedno društvo ništa nije pogubnije nego uzmicanje pred nasilnicima koji preziru onog drukčijeg – onog koji drukčije pleše, koji drukčije izgleda i ponaša se, koji drukčije razmišlja… To je put u žabokrečinu i civilizacijski sunovrat gdje ćemo u našem susjedu – ako je imalo drukčiji od nas – vidjeti „sotonu” a ne sugrađanina.
Zato političari kojima je stalo do grada u kojemu žive i njegove budućnosti trebaju reagirati na ovakve događaje i zato je riječka gradonačelnica s pravom reagirala. Na znanje i ravnanje svim građanima Rijeke koliko god međusobno bili različiti.
Načelnica Sušnik iz Klane prognala blues i druge „netraktivne programe”
Istog dana kada su se nasilnici na Trsatu iživljavali nad mladim umjetnicima, u Klani je nova načelnica Sanja Sušnik obrazlagala svoje viđenje umjetnosti.
Tu nije bilo verbalnog nasilja niti ičeg sličnog, ono što je govorila načelnica činilo se logičnim i smislenim. Ali ipak – bilo je tu nečega što ne štima. Naime, nova je čelnica općine odlučila da se Klanjske ljetne večeri na Gradini i programi u sklopu Jerry Ricks Blues Festivala u Klani ove godine neće održati zbog „vrlo slabog odaziva posjetitelja i opće nezainteresiranosti za dosadašnji koncept programa” odnosno „vrlo malog broja posjetitelja i pitanja njihove stvarne atraktivnosti i vrijednosti za naš kraj”.
Brinući tako o „doprinosu našoj zajednici”, „odgovornom upravljanju resursima” i „stvarnim potrebama lokalne zajednice”, načelnica je odlučila dati prednost lokalnim kulturnim sadržajima a iz Klane prognati blues i druge „netraktivne programe”.
Zar ove dvije manifestacije toliko opterećuju općinski proračun?
Nitko normalan nema ništa protiv čakavskih pjesničkih večeri klanjskih autora niti protiv festivala lokalnih jela, što će uskočiti kao zamjena, ali zar zbog toga treba primjerice prognati blues? Jer da je na Klanjskim ljetnim noćima i Jerry Ricks Blues Festivalu bilo i desetak, petnaest posjetitelja, zar su oni manje Klanci ako umjesto potresujke više vole drugu vrstu glazbe te ih treba kažnjavati da moraju sjesti u auto i otići u Kastav po svoju dozu bluesa? Zar ove dvije manifestacije toliko opterećuju općinski proračun da se moralo prelomiti preko koljena, bez pokušaja održavanja suživota različitih umjetničkih formi a na radost svih Klanjaca (posebno onih koji ostaju u manjini)?
I tako smo opet došli do netrpeljivosti prema onom drukčijem. Ovaj put bez pogrdnih riječi i nasilja, sve po protokolu i ovlastima načelnice, ali zato ništa manje bolno i po umjetnost i po uljudbu.
Za razliku od svojih prethodnika četiri godine prije…
Za razliku od svojih prethodnika četiri godine prije, Iva Rinčić javno se proteklog tjedna usprotivila verbalnom i svakom drugom nasilju dijela svojih sugrađana, očitavši tako lekciju i nijemim svjedocima Trsatskog događaja, a bilo ih je više desetaka, koji su sramno propustili stati u zaštitu studentica i studenata. Odlučila je od starta svog mandata ne podilaziti ničemu što krnji ugled Rijeka kao civiliziranog i tolerantnog grada bez obzira na broj pristaša određenih pogleda i mišljenja.
Klanjska načelnica, međutim, odlučila je udarajući u lokalne umjetničke žice podilaziti svom većinskom biračkom tijelu, ne vodeći brigu o tome da u njenoj Općini žive i ljudi koji vole i druge vrste umjetnosti i željeli bi da takvih predstava, koliko god gledatelja na njima bilo, bude i u njihovoj sredini. Štoviše, promptnim skidanjem s programa „nepoćudnih” dogovorenih predstava pokazala je prezir prema toj manjini .
Dvije (grado)načelnice, dva pristupa. Prosudite sami gdje biste radije živjeli.
