Milijuni eura duga Komunalnog društva Čistoća, koji će se prema predviđanjima do kraja godine zaokružiti na četiri milijuna, nisu dovoljni riječkoj vlasti da trenutno odobri povećanje cijene odvoza smeća. Ne, treba sačekati „analize”. I daljnje gomilanje gubitaka.
Piše: Neven Šantić
Riječima zamjenika gradonačelnice Vedrana Vivode, „aktualna gradska vlast traži još detaljnije analize od toga što piše u zaključku (prethodnog) Gradskog vijeća, s kojima će Gradsko vijeće biti upoznato do kraja godine”. Pokažu li te analize da je potrebno povećanje cijene odvoza smeća, kaže zamjenik gradonačelnice, onda će zajedno s analizama stići i prijedlog povećanja cijene Čistoće.
Istovremeno, gradonačelnica Iva Rinčić je u pravu kada kaže da se Čistoća nalazi u izazovnoj situaciji koja je rezultat godina nečinjenja i guranja problema pod tepih, a onda pomalo populistički dodaje rečenicu koja malo toga konkretnog govori, da „Grad Rijeka aktivno radi na tome da se pronađu održiva rješenja koja će osigurati stabilnost poslovanja Čistoće, a istovremeno zaštititi kvalitetu života sugrađana”.
Netko će nakon analiza” i „analiza” morati patiti
Netko će, međutim, nakon analiza” i „analiza” morati patiti. Ili Čistoća (zajedno s Gradom), ako nekim slučajem ostane status quo, ili građani, ako dobiju veće račune za odvoz smeća.
Cijeli bi problem Čistoće, ili barem problem povećanja cijene odvoza smeća, bio riješen još u mandatu Marka Filipovića da je on, kao gradonačelnik Rijeke – najvećeg udjelničara u Čistoći, imao petlju provesti zaključak Gradskog vijeća o novom Čistoćinom cjeniku. Kalkulirao je zbog izbora, dodvoravajući se biračima, no ni to mu nije pomoglo.
A trebalo je to još davno napraviti. Nakon štrajka u Čistoći 2023. godine i povećanja plaća (masa plaća povećana je s 570 na oko 950 tisuća eura mjesečno), i slijepcu bi bilo jasno da s aktualnim cjenikom Čistoća nema šanse dugoročno preživjeti.
Tu nije riječ o ideološkim razmiricama i stranačkom nadmudrivanju, već o prostoj matematici. Zato su na istoj strani svi razboriti; i desni i umjereni i lijevi, i Tomislav Klarić i Sanja Udović, gradonačelnik Bakra i načelnica Viškova kojih se isto dotiče problem Čistoće.
Stoga je pomalo neshvatljivo da aktualna riječka vlast, koja se diči svojom razboritošću i racionalnošću, nastavljajući Filipovićevo podilaženje biračima odnosno građanima Rijeke, odlaže prijedlog o povećanju cijena Čistoćinih usluga, krijući se iza analiza (koje su valjda u izradi) i prolongirajući mrcvarenje jedne gradske tvrtke do kraja godine. Jer, što god analize pokazale, teško da mogu od jednog eura napraviti dva i prebrisati gubitke.
Cijena usluga nije jedini problem Čistoće
Istina, cijena usluga nije jedini problem Čistoće. Analize će vjerojatno pokazati što sve u njoj ne štima, što je taj danak, riječima Ive Rinčić, „godina nečinjenja i guranja problema pod tepih”.
No, kakvi god se neiskorišteni resursi otkriju unutar tvrtke (organizacija posla, opća nabava, nabava i održavanje kamiona…) i njihovo rješavanje pridonese njenom boljem i racionalnijem poslovanju, ako aktualne cijene usluga ne mogu pokriti ni plaće zaposlenika – onda se nema više o čemu razmišljati.
Standard građana se ne štiti samo ograničavanjem cijena već i poboljšanjem ukupnih usluga. Prije više od pedeset godina Rijeka je imala manjak čistača ulica u usporedbi s ostalim većim gradovima u Hrvatskoj, pa kad su se građani počeli žaliti na prljavštinu, gradska vlast je reagirala i zaposlila (dakako i platila) nove radnike. I problem je bio riješen.
Godinama unazad se Riječani žale na nečistoću gradskih ulica, slabo pražnjenje kontejnera i još koješta. Kada su spomenute 2023. godine radnici Čistoće štrajkali zbog malih plaća, cjelokupna opozicija (u kojoj je bila i aktualna vlast) i većina građana je stala na njihovu stranu očekujući nakon toga i bolju uslugu.
Plaće su povećane, ali sredstva za njih nisu bila osigurana. Kako god okrenuli i obrnuli, glavni je način – povećanje cijena odvoza smeća, sviđalo se to građanima ili ne.
Gradonačelnica Rinčić bespotrebno odugovlači, pokazujući da ima problema s odlučivanjem. Zato se treba sjetiti dva jednostavna politička pravila. Što god odlučili, nikada se nećete svidjeti svima. Te takozvane nepopularne odluke treba donositi na početku mandata kako vam dugoročne ne bi naštetile.
Čemu onda oklijevati!?
