Na početku bijaše pomahnitali Putin i ruska agresija na Ukrajinu koja je prouzročila patnje tamošnjeg stanovništva. Koliki će biti ukupan broj žrtava ovog suludog rata i koliko će uopće još trajati, nitko ne zna
Piše: Neven Šantić
Posljedično, patit će i Rusi, poginuli vojnici i njihovi najbliži kada lijesovi počnu stizati diljem Rusije. To sve što se ovih dana događa ne da se relativizirati tobožnjom podjelom krivice, odnosno nikakvim traženjem izgovora ili otvaranjem prostora za opravdanja ruskog ratnog osvajanja.
Tako se ovih dana može čuti ili pročitati kako je ruskom napadu, potencijalnom Armagedonu ako uskoro počnu letjeti nuklearni projektili, kumovala kratkovidna, bahata i diletantska politika SAD i EU. Doista se može raspravljati o tome koliko su posljednjih desetak godina diplomatski potezi SAD i EU prema Ukrajini bili pametni i dobri, ali tvrditi da su oni kumovali ratu znači prije svega Ukrajinu, Ukrajince i njihove političare smatrati nezrelim i nedoraslim da odlučuju o vlastitoj sudbini.
Jer, ako se to “kumstvo” svelo na podršku Ukrajini da uđe u EU i NATO, znači li to da ova zemlja nema pravo o tome odlučivati da se ne bi, eto, naljutio ruski medo? Toliko o tome kako ukrajinsku suverenost i nezavisnost shvaća dio međunarodne i domaće javnosti, i lijeve i desne uključujući i Sjevernu Koreju i slične režime, kako bi licemjerno našao bilo kakvo opravdanje za rusku agresiju ili njeno minimiziranje.
Jednostavno, osvajački rat i ratne zločine ništa ne može opravdati ili im ponuditi “povod” odnosno “olakotne okolnosti”. Kao što ustaške zločine u Drugom svjetskom ratu ne može opravdati politika starojugoslavenskog režima koja je prethodila ratu, i kao što agresiju na Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu 1991. godine te zločine nad Hrvatima i Bošnjacima ne može opravdati nikakvo pozivanje na ustaško divljanje četrdeset godina ranije ili turski zulum za vrijeme Otomanskog carstva.
Isto vrijedi i za zločine nad Srbima tijekom Domovinskog rata, čije se počinitelje u dijelu javnosti besramno pokušava opravdati velikosrpskom agresijom. Osvajački rat je rat, a zločin je zločin, bez obzira kako ih se licemjerno željelo upakirati u šareni celofan takozvane podjeljene krivice. I točka.
Licemjerje Zapada pak druge je prirode. Odustajanjem od izravnog sudjelovanja u ratu, ono se svodi na pokušaj zaustavljanja rata uvođenjem ekonomskih sankcija Rusiji, a da je pritom taj paket mjera, prikazan kao nikada sveobuhvatniji i žešći, pun rupa kao legendarni švicarski sir.
Rusija je doista ekonomski ranjiva, jer unatoč ogromnim energetskim i rudnim bogastvima ne spada u gospodarski moćne zemlje. Riječ je o zemlji sa 145 milijuna stanovnika čije je bruto društveni proizvod poprilici jednak zbrojenom bruto društvenom proizvodu Nizozemske i Belgije koje zajedno imaju 28 milijuna stanovnika. Što znači da neće moći vječno ratovati odnosno da će je dugotrajniji rat iscrpsti.
No, koliko se može razabrati, iz SWIFTA, međunarodnog sustava za bankarske transakcije, nisu isključene sve, već neke ruske banke. Dakle, poslovati se i dalje može, neka cvjeta trgovina i u doba rata, jedino što će SBER i još nekoliko državnih banaka doći na rub propasti – a možda ga i prijeći. Isto tako, nismo čuli da su zatvorene cijevi plinovoda, odnosno da se Europa odrekla ruskog plina ili da ga je ruski Gazprom prestao distribuirati. A navrh svega toga, svaka od zapadnih zemalja, što će reći EU i NATO članica, ima neke svoje iznimke kod provođenja sankcija.
To može značiti da se drže otvorena vrata u odnosima SAD-a i europskih zemalja s Rusijom, ali je to prije svega licemjeran zapadnjački pristup koji, vodeći prvenstveno računa o vlastitim interesima odnosno nastojeći da se ne ugrozi standard vlastitih stanovnika što bi moglo prouzročiti političke probleme, preko leđa Ukrajine i Ukrajinaca javno zagovara jedno, što će reći “sankcije bez presedana”, a djelatno to relativizira.
U međuvremenu Ukrajinci pate, žrtve se množe, izbjeglica je sve više. Koliko god nešto značilo i slanje humanitarne pomoći i oružja u Ukrajinu, ipak je to na koncu konca licemjerno pranje ruku dok Ukrajinci stvarno bivaju prepušteni sami sebi.
