Na slici Voje Radoičića iz 1988. godine Kazalište gleda na barke na Mrtvom kanalu. U jednom prizoru ogleda se duh Rijeke. Kroz kazalište stremljenje uzvišenom, a kroz barke sukus stoljetne vezanosti Riječana uz more i pomorstvo.
Piše: Neven Šantić
No, kako je krenulo, može se dogoditi da najprije nestane Športsko ribolovno društvo (ŠRD) Luben koje upravlja lukom u Mrtvom kanalu, a onda i jedna za drugom počnu nestajati i barke. A s njima i prepoznatljivost grada.
Naime, nakon četiri godine agonije i borbe za preživljavanje, jer zbog birokratske igre nije mogao ishoditi produljenje koncesije što je u međuvremenu prouzročilo cijeli niz dodatnih problema upravi i članstvu, Luben se našao tamo gdje je bio na početku – nigdje.
Točnije, u bespućima birokratske zbiljnosti.
Kronologija zbivanja
Podsjetimo na kronologiju zbivanja.
Lubenu je 2020. godine isticala koncesija za sportsku luku Mrtvi kanal, za koju po tadašnjim propisima, pošto lučica ima preko 200 vezova, više nije bila nadležna Županija nego Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Prikupljanje osjetljive dokumentacije za koncesiju trajalo je godinama da bi tek krajem svibnja 2023. godine konačno stigla ključna isprava – Tabularna izjava Luke Rijeka da Luben može koristiti katastarske čestice na Mrtvom kanalu, što bi bila podloga za zahtjevanje koncesije.
Ali… dok se čekalo da Luka dostavi tabularnu izjavu, protiv Lubena su podnesene dvije anonimne prijave, riječkoj Lučkoj upravi i Carinarnici, zbog sklapanja ugovora za privez s vlasnicima čamaca i nakon isteka stare i prije obnove nove koncesije. Na zahtjev Područnog carinskog ureda Rijeka, ovlaštenog za porezni nadzor ove udruge, stiglo je rješenje za ovrhu. Račun Lubena je blokiran, a blokirano društvo ne može zatražiti koncesiju.
U međuvremenu Luben je dobio i presudu Lučke kapetanije da su se bavili nelegalnim poslovima i mora platiti dodatnih 7.500 eura kazne. Na nju su uložili žalbu kao i na rješenje Carine i sve ostale presude, no još uvijek nema niti jednog sudskog pravorijeka što onda komplicira svako daljnje postupanje Lubena uključujući i ponovni zahtjev za koncesiju.
Navrh svega, Uprava pomorstva Ministarstva mora, prometa i infrastrukture prije mjesec dana šalje dopis Upravnom odjelu za pomorsko dobro, promet i veze Primorsko goranske županije da shodno novim odrednicama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. godine sportska luka Mrtvi kanal (manja od pet hektara) više ne spada u državnu nego se ponovno vraća u županijsku nadležnost pa koncesiju dakle treba tražiti na riječkoj adresi Slogin kula 2.
Ide, naravno, novi – ali
Ali… ide naravno novi ali. Luben bi prema instrukcijama iz Županije trebao zatražiti dvostruku koncesiju jer cesta D-404 dijeli Mrtvi kanal na dva dijela. Nadalje, za istezalište s dizalicom koje Luben više nema pravo koristiti, jer mu je istekla koncesija, trebalo bi u Gradu Rijeci dogovoriti izmjenu Prostornog plana, što bi značilo par dodatnih godina komplicirane procedure, pošto je to bilo propušteno učiniti od strane gradskih službi prilikom donošenja važećeg Prostornog plana.
I konačno, na istezalištu bi shodno ekološki osviještenom zakonu Luben trebao o svom trošku napraviti separator odnosno pročiščivač vode.
Postoji ideja da dok se sve to ne završi Luben dobije privremenu koncesiju, no i tu vreba zamka. Ako bi članovi koristili istezalište za pranje i pituravanje barki, inspekcije bi mogle stalno kažnjavati Luben jer, shvatili ste već – nema dozvolu za istezalište.
Kvaka je u tome…
Knjiga i film Kvaka 22 postali su popularni zbog paradoksalne situacije. Glavnom junaku, vojnom pilotu, dosta je rata pa se sjetio da bi mogao biti otpušten iz vojske kao luđak jer se samo oni mogu poslati kući. No, kvaka je u tome da onaj tko je lud ne može zatražiti povratak kući jer bi to značilo da je zapravo zdrav.
Luben se u ove četiri godine našao u zatvorenom krugu višestrukih kvaka 22. Ne možeš dobiti koncesiju jer si blokiran, a blokiran si jer (ne svojom krivnjom) nisi dobio koncesiju. Ne možeš dobiti koncesiju bez dokumentacije, a nemaš potrebnih dokumenata jer nemaš koncesiju (ili ti drugi blokiraju odnosno otežu izdavanje dokumenata kao uvjet za koncesiju). I tako redom.
Prostorije Lubena krcate pokalima
Od članarine za vezove ovo je sportsko ribolovno društvo desetljećima financiralo školu ribolova za tridesetak djece, svoje vrhunske natjecatelje u udičarenju i podvodnom ribolovu. Prostorije društva osnovanog 1948. godine, i čiji je prvi predsjednik bio i prvi poslijeratni riječki gradonačelnik Pietro Klausberger, krcate su pokala i drugih uspomena na slavnu prošlost, kao što je muk koji tamo trenutno vlada zloguki nagovještaj sumorne budućnosti.
Može li se nešto napraviti, naći rješenje koje bi spasilo Mrtvi kanal od ništavila ispražnjenog prostora? Za početak, umjesto birokratskog pranja ruku i svaljivanja potrage za rješenjem problema na onoga drugoga, bilo bi dobro da se zajedno sastanu predstavnici Lubena, Grada Rijeke, Županije, Lučke kapetanije, carinarnice, Lučke uprave, Ministarstva…i zajednički počnu tražiti i nađu rješenje. Ako je potrebno i jednim lokalnim „lex specialis” za spas riječke baštine.
Jer, možemo li uopće zamisliti Mrtvi kanal bez barki?
