Posljednja sjednica riječkog Gradskog vijeća bila je, nažalost propuštena, prilika da se o sadašnjosti i budućnosti Kanala Ri progovori (suvlasnički) trezveno i odgovorno
Piše: Neven Šantić
Umjesto toga, nedolazak direktorice Gordane Šimić-Drenik na sjednicu kako bi „branila” izvještaj o radu tvrtke na čijem je čelu, riječki su gradski vijećnici pod krinkom brige za gradsko vlasništvo iskoristili za razapinjanje dugogodišnjeg medijskog bolesnika. Jedva su dočekali da, međusobno se nadopunjujući i nadmašujući bez obzira na stranačku pripadnost, olakim ocjenama i „konačnim rješenjima” nabace gomile blata na regionalnu televiziju, pretvarajući se u istodobnog tužitelja, porotu i suca koji izriče završnu presudu.
Ne mogu se imati „odvojene” emocije
Slušajući ono što je nekidan izgovoreno u vijećnici na Korzu 16, neupućeni bi mogao pomisliti da to tijelo vrvi od medijskih stručnjaka, non plus ultra eksperata koji su, eto, samo stjecajem okolnosti vijećnici a inače su čitav život proveli u medijima i oko njih.
Marinku Koljaninu ne mogu se zamjeriti teške riječi upućene SDP-u, koji je od osnivanja Kanala Ri sve do proljeća ove godine doista (zajedno s koalicijskim partnerima, što nije nevažno) bio glavni i odgovorni krivac za stanje u tvrtki, ali je u nastavku svog govora naletio na zid. Reći da je Kanal Ri bio „jedan od suučesnika” esdepeovske politike tako da nema nikakve emocije prema toj televiziji osim prema ljudima koji tamo sada rade, znači „zaboraviti” da su televiziju kao i svaku drugi firmu čine – ljudi. Ne mogu se imati „odvojene” emocije prema tvrtki i prema ljudima koji u njoj rade.
No, prava je erupcija misli za pamćenje nastupila u nastavku sjednice.
Tako je Tea Mičić-Badurina odgovorila potvrdno na pitanje Marina Račića upućeno vijećnicima treba li izaći iz suvlasništva i ugasiti televiziju. Za nju je, dakle, rješenje gašenje Kanala Ri i „okretanje digitalnim platformama”.
Vijećnica je vjerojatno pod „digitalnim platformama” mislila na isključivo internetske televizije plasirane i preko društvenih mreža, jer očito ne zna da su danas i televizije digitalne platforme. Pa ako bi rješenje i bilo u „digitalnim platformama” na koje misli Mičić-Badurina, zašto još uvijek postoje silne klasične zemaljske televizije (s digitalnim signalom još od 2009. godine), ne samo kod nas nego i u svijetu?
Govornica u riječkom Gradskom vijeću doista sve trpi
Zadnje drvo na lomaču namijenjenu Kanalu Ri dodao je Leonardo Matković, lakonski zaključujući da ga treba „prestati financirati, pokloniti, prodati, zatvoriti. Što prije, to bolje“. Samo tako, bez ikakve suvisle analize, rasprave, stručne podloge, ideje i vizije? Govornica u riječkom Gradskom vijeću doista sve trpi.
Upravo je takvo ponašanje vijećnika kakvo smo imali prilike vidjeti prije par dana pridonijelo da se godinama gomilaju problemi Kanala Ri koje nitko nije želio trajno riješiti. Doduše, godinama ranije nitko nije spominjao gašenje televizije, ali rješenja su uvijek bila palijativna, začepila bi se po koja rupa iako je i dalje curilo, samo da se problem skine s dnevnog reda da se vijećnici ne moraju više zamarati time. Bio je to klasični pristup neodgovornog ponašanja „drži vodu dok majstori odu”.
Primjećuje se ovih dana u Rijeci medijske i svake druge zluradosti kada je u pitanju Kanal Ri. Rijeka koja medijski nikada nije bila na nižim granama u svojoj povijesti, trebala bi, shodno javno izraženim (ili iz sjene manipuliranim) stavovima protivnika Kanala Ri, preko noći ostati bez još jednog medija. I to regionalnog odnosno lokalnog medija u vrijeme kada tri nacionalne televizije jedva na mrvice u svoje programe propuštaju regionalne/lokalne sadržaje. Sve bi to vodilo pretvaranju Rijeke u hrvatsku medijsku provinciju, prvu stanicu na putu u opću duhovnu provinciju.
Jedan od rijetkih glasova razuma bio je onaj – gradonačelnice Rinčić
Jedan od rijetkih glasova razuma na spomenutoj sjednici riječkog Gradskoj vijeća bio je onaj gradonačelnice Ive Rinčić. Citirat ću ju doslovno: „Ono što mogu reći jest da ovakav način vođenja televizije nije ono što nam treba. Ne treba nam stranačka televizija, ne mislim da bi ikome trebala. Svakako nas 2025. i 2026. očekuje vrijeme da se promijenimo i prilagodimo izazovima ne samo tržišta, nego i potreba modernih gledatelja i publike“.
Slažem se. Najmanji problem Kanala Ri je direktorica ili direktor. Treba stvari konačno posložiti kako treba i – ako stručne rasprave i mišljenja kao i ekspertize koje moraju prethoditi svakoj političkoj odluci pokažu to opravdanim – preoblikovati Kanal Ri u suvremenu multimedijalnu televiziju, koja će osim zemaljskog kanala kao digitalna platforma biti prikopčana i na sve društvene mreže i tako postati pristupačna najširim slojevima publike. I onima starijima, a takvih u Hrvatskoj ima još dosta, koji i dalje televiziju gledaju preko zemaljskih (digitalnih) odašiljača, i onima mlađima koji se ne skidaju s pametnih telefona.
Najgora su olaka i brza rješenja. Likvidacija Kanala Ri može postati opcija za raspravu tek kada se iscrpe sve druge mogućnosti.
Bilo bi dobro da naposljetku ipak razum pobijedi.
