Kada se Riječani, inače općenito neskloni javnom iskazivanju nezadovoljstva, odluče za seriju peticija, pismo gradonačelniku i prosvjede – onda im je stvarno dogorjelo do noktiju. Građanska inicijativa Trsat se k tome zbog Vrtlarskog puta ne samo „usudila” boriti za svoja prava nego i ustraje u tome
Piše: Neven Šantić
Kada se Riječani, inače općenito neskloni javnom iskazivanju nezadovoljstva, odluče za seriju peticija, pismo gradonačelniku i prosvjede – onda im je stvarno dogorjelo do noktiju. Građanska inicijativa Trsat se k tome zbog Vrtlarskog puta ne samo „usudila” boriti za svoja prava nego i ustraje u tome.
Dok dakle čekamo konačni rasplet slučaja Vrtlarski put, nadamo se na dobrobit građana, osvijetlimo ga kao idealan primjer bespotrebnog sukoba građana i birokracije koji se može, ili bolje rečeno već odavno mogao riješiti uz mrvicu dobre volje i susretljivosti.
Spor oko Vrtlarskog puta traje već neko vrijeme
Koliko smo mogli saznati, spor oko zatvaranja ceste Vrtlarski put traje već neko vrijeme, najmanje od druge polovice 2022. jer je u studenom te godine potpisana prva peticija. Poslije su uslijedile i druge peticije da bi nedavno građani pisali i gradonačelniku, a nedavno i javno prosvjedovali na „mjestu zločina”.
Umjesto da su ih iz gradske Direkcije plana, razvoja i gradnje slušali (i uslišali njihove vapaje da ih se prometno ne izolira), komunikacije nije ni bilo. Birokrati su radili po svome, odnosno izdavali naredbe neposrednim izvršiteljima radova na tom dijelu Trsata ne obazirući se ni na koga, dakle bez suradnje sa stanovništvom, i bez želje da riješe njihov problem.
Naposljetku, kada su sve što su planirali dovršili, ironično odgovaraju da se više ništa ne može napraviti. Najprije te dakle dovedu pred svršen čin a onda kažu, oprostite gotovo je, više ništa ne možemo promijeniti.
Ima šanse da će se upornost Trsaćana isplatiti
Ima šanse da će se upornost Trsaćana, iza kojih je stao i Mjesni odbor Grad Trsat, naposljetku isplatiti i da će gradski birokrati probiti tih nesretnih metar i pol Vrtlarskog puta te tako smiriti ljude.
Ako se to dogodi, a nadamo se da hoće, nove troškove investicije na Trsatu trebao bi snositi onaj odgovorni pojedinac u gradskoj upravi koji je potpisao rješenje o radovima unatoč prosvjedima ljudi i tako naredio zatvaranje ceste i uređenje nogostupa kojeg bi sada trebalo ukloniti.
Dokle god se birokrate za njihove propuste, što naravno treba dokazati i pokazati, ne udari po džepu, već sutra će netko ponovno s visoka gledati na građane i raditi po svome.
Oni imaju svoje radno mjesto zbog građana
No, to nije jedino što bi trebalo naučiti iz slučaja Vrtlarski put kako se takve stvari ne bi ponavljale.
Najprije, jednom za svagda, svima koji obavljaju javne poslove mora biti jasno da oni imaju svoje radno mjesto zbog građana, da ih građani preko poreza plaćaju, a ne da građani postoje zbog njih.
Birokracija treba služiti građanima, a ne građani njoj. Na sjeveru Europe, u skandinavskim zemljama primjerice, birokracija je istrenirana da pomaže riješiti problem građana kada im se oni obrate, a ne da bez trunke želje da im pomognu tjeraju građane da obilaze razne šaltere i donose razne potvrde a da birokrati ni okom ne trepnu (niti se pomaknu s mjesta).
U konkretnom slučaju, prije početaka radova na Trsatu, zaposleni u Direkciji plana, razvoja i gradnje trebali su konzultirati ljude u Vrtlarskom putu, tražiti od njih mišljenje kako riješiti problem i tek onda odlučiti što i kako raditi. Da je bilo takve vrste komunikacije ne bi bilo ni peticija ni prosvjeda. A bogami bi i gradonačelnik Marko Filipović bio pošteđen novog stresa.
Medvjeđa usluga gradskoj vlasti
Drugo, kako Rijeka u granicama Hrvatske važi za otvoren i inovativan grad, čak i na području lokalne politike (nedavno je, tako, uspješno okončan i projekt Vijeća građana, prvi takve vrste u zemlji), ne bi se smjelo dogoditi da gradska uprava pada na ispitima poput ovog trsatskog.
Da se to više ne bi dogodilo dnevno treba biti na provjeri odgovornost svakog pojedinca u hijerarhiji lokalne vlasti, od gradonačelnika do zadnjeg referenta. Ključna je u tome uloga pročelnika, kao vodećih ljudi pojedinih odjela, te njihova međusobna suradnja i provjera.
Ne znamo točno kako se cijeli proces oko Vrtlarskog puta odvijao (to bi svakako trebalo ispitati), zašto se nisu slušali građani i tome slično, ali ako se primjerice pokaže da je Direkcija plana, razvoja i gradnje sve radila sama bez gradskih tijela koje brinu o lokalnoj samoupravi i bez mišljenja Mjesnog odbora, onda je to samovolja bez presedana.
Takvom vrstom arogancije iritiraju se građani i čini medvjeđa usluga gradskoj vlasti. Takva se praksa u gradu kao što je Rijeka jednostavno ne bi smjela tolerirati.
