Srećom, netko se u Vladi sjetio da odustajući od takozvanog priziva savjesti ne pravi dodatan cirkus od ionako nepotrebnog i do krajnosti nategnutog Zakona kojim bi se regulirao rad nedjeljom
Piše: Neven Šantić
Kao da je malo to što u 21. stoljeću država uopće uzima sebi za pravo da sputava poduzetništvo, određujući tko će i kada raditi, prije nego li je Vlada proteklog tjedna utvrdila prijedlog zakona ministar rada Marin Piletić očito se zaletio objašnjavajući tko će moći a tko neće moći odbiti rad nedjeljom.
Mogućnost odbijanja rada nedjeljom novinari su nazvali prizivom savjesti, a u tom prijedlogu su bila navedena dva izuzetaka (prijeka potreba i narav posla) gdje ne bi bilo moguće odbijanje posla nedjeljom. Primjerice, u zdravstvu, ugostiteljstvu i turizmu te u medijima (novinarstvo), dakle djelatnostima koje moraju raditi i kada drugi ne moraju.
Blago nama…
Blago nama, u zemlji u kojoj liječnici mimo Hipokratove zakletve, koja ih obavezuje da svima pomognu, masovno koriste priziv savjesti odbijajući zahvate za prekid trudnoće, skoro smo dobili korisnike “nedjeljnog priziva savjesti”, istovremeno uskraćujući to pravo nekim profesijama poput spomenute liječničke.
Bilo bi to doista krasno da se unutar iste profesije ginekolozi mogu stalno pozvati na priziv savjesti, a kirurzi eto nedjeljom ne bi mogli.
Tako to biva kada se iz nikome razumnih razloga politički počnu gomilati restrikcije i izuzeci od njih. To nikada ne završi dobro.
Teatar apsurda
Rekoh, Vlada je izbjegla blamažu, ali ne odustaje od upletanja u rad nedjeljom. Ne pomažu ni ekonomski argumenti da se u Hrvatskoj među članicama EU najmanje radi nedjeljom, da bi moglo doći do otpuštanja radnika, velikih troškova za državu i pada BDP-a.
I sindikalni čelnici su za zabranu rada. Kaže tako Krešimir Sever da se sve što se može kupiti nedjeljom može kupiti i drugim danom. A kako bi onda bilo da se zabrani rad šest dana u tjednu jer bi, naravno, onaj jedan radni bio dovoljan da kupimo sve što nam treba?
Teatar apsurda. A poanta je samo u tome da ljudi u doba različitih stilova života i navika samostalno odluče kad će raditi a kada neće, kada će kupovati a kada neće, a ne da im to nameće država.
Među agitatorima restrikcija rada nedjeljom pojavila se i famozna Ana Knežević. Nekadašnja miljenica Ivice Todorića koja je iz Konzuma bila lansirana za čelnicu nacionalnog sindikata trgovine sada je šefica Hrvatske udruge potrošača. Ponavlja Severov argument o “nepotrebnoj kupovini nedjeljom” ali i dodaje da, prema anketama, velika većina potrošača ne želi da se radi nedjeljom, “pogotovo jer radnici nisu adekvatno plaćeni”.
Plaćanje rada nedjeljom je regulirano drugim zakonima i, u uređenoj državi koja kontrolira poštuju li se zakoni i kako, to ne bi smjelo imati veze s time kada se radi i tko radi. A o želji “većine potrošača” da se ne radi nedjeljom glupo je uopće govoriti. Tko ih tjera da kupuju nedjeljom. Neka ostanu doma ili odu u crkvu, na izlet, bilo gdje. Ali odakle nekome pravo da drugom određuje što će i kada raditi.
Kao stado hoće nas se staviti u tor
I tako već desetljećima razbijamo glavu raznim formulacijama, izuzecima i obavezama, silna se energija troši na pokušaje usklađivanja različitih zakona i nadmudrivanje Vlade s Ustavnim sudom koji je već jednom rušio zakonsku regulativu o radu nedjeljom, a sve da bi se rad nedjeljom zabranio odnosno ograničio. Pritom se malo tko obazire na nepravde koje će ovim ograničenjima snaći mnoge male trgovce i poduzetnike, kojih bi trebalo biti i više, kao i na ekonomske gubitke te kulturološke osobine suvremenog društva raznolikih pojedinki i pojedinaca koje se kao stado hoće staviti u tor “unisonog slavljenja neradne nedjelje”.
Zastarjela i antipoduzetnička ludost
Stvar je jednostavna. Rad nedjeljom trebaju u međusobnom odnosu riješiti poslodavci, posloprimci (radnici) i potrošači.
Ako postoji interes za rad nedjeljom, zašto ga sprječavati? Braniti ili ograničavati rad nedjeljom je licemjerna (ipak će rad 16 nedjelja biti dopušten a bit će iznimaka i preostalih nedjelja), rigidna, zastarjela i antipoduzetnička ludost koju si niti jedna ozbiljna država u 21. stoljeću ne bi smjela dozvoliti.
Međutim, sve vodi k tome da će Sabor prihvatiti prijedlog Vlade o (ne)radu nedjeljom, između ostalog i zato što imamo slabu i kalkulantsku opoziciju koja nije bila u stanju ili nije željela obrazložiti i braniti drukčiji stav o ovom pitanju.
