Riječko Gradsko vijeće smanjilo je porez na dohodak u 2025. godini. Razvoju grada i boljitku građana ne bi ništa pomoglo ni da je prihvaćen prijedlog dijela opozicije da to smanjenje bude znatno veće.
Piše: Neven Šantić
Da se razumijemo, na svaki euro i cent više u džepu građana ne valja olako odmahivati rukom. Potrošit će se, to je sigurno. No, dugoročno gledano, minimalno porezno olakšanje neće zaustaviti odlazak mladih iz grada niti će Rijeku – sa svim projektima koji su trenutno u realizaciji – vratiti u već izblijedjele dane razvojne slave.
Sve su to sitne mjere…
Neće to učiniti, primjerice, ni radosno objavljena vijest kako je, eto, Autotrolej odlučio vratiti 64 vožnje na gradskim linijama jer „to traže građani i mjesni odbori a i popravila se situacija s vozačima”. Sve su to sitne mjere koje kratkoročno mogu nekoga obradovati, ali njihov efekt brzo će izblijediti. Rijeci i njenim građanima za bolji i prosperitetniji život treba puno više. Ne samo ideja nego i ljudi.
Kako je popis stanovništva 2021. bio posljednji, jer će ga od lipnja 2026. zamijeniti Središnji registar stanovništva, neće trebati čekati 2031. da saznamo kada će se, ovim tempom iseljavanja i sve manjeg rađanja djece, Rijeka spustiti ispod 100 tisuća stanovnika (u današnjim granicama grad je prvi put prešao tu brojku po popisu iz 1961. godine) i time izgubiti ne samo status velikog grada nego i istopiti značajan ljudski razvojni resurs.
Rijeci stoga treba nova politika otvaranja. Umjesto kukanja kako je ustrojem lokalne samouprave osuđena na minimalističke granice od Preluka do Plumbuma, treba joj predvodnička uloga centra metropolitanskog područja.
Godine 1991. Rijeka je imala 165 tisuća stanovnika a općina 206 tisuća
Podsjećam, 1991. godine Rijeka je imala 165 tisuća stanovnika a općina 206 tisuća, danas grad ima oko 107, a područje bivše općine oko 160 tisuća stanovnika.
Za ovaj pad nije kriv ustroj lokalne samouprave. Gradovi i općine koji su prije trideset godina izdvojeni iz Općine Rijeka (Klana, Kastav, Viškovo, Jelenje, Čavle, Bakar, Kostrena i Kraljevica) u međuvremenu su riješili ili rješavaju brojne infrastrukturne probleme koje možda ne bi bili riješili da su čekali da na njih dođe red u velikoj općini, ali i oni imaju svojih razvojnih problema. Uključujući tu, s izuzetkom Viškova, i opadanje broja stanovnika.
No, 160 tisuća ljudi još uvijek je respektabilna brojka s kojom se da nešto napraviti. A pridružimo li tome Opatiju, Matulje, Crikvenicu i Novi Vinodolski koji zajedno s Rijekom i njenim prstenom tvore riječko metropolitansko područje, eto nas na gotovo 200 tisuća stanovnika koji bi, kako je to bilo i zamišljeno još prije šezdesetak godina, razvojno disali zajedno i okrenuli ove negativne trendove koji bi bili još gori da nas iznad vode ne drži turizam.
Po uzoru na riječku aglomeraciju, koja okuplja općine i gradove na infrastrukturnim projektima uz podršku europskih fondova, Rijeka bi trebala pokrenuti inicijativu zajedničkog „razvojnog stavljanja glava na kup” svih jedinica lokalne samouprave u neprekinutom nizu naselja od Povila do Brseča. Biti prva među jednakima u koncipiranju razvoja ovog jedinstvenog metropolitanskog područja.
Potrebna je zajednička akcija i koordinacija
Za to ne treba mijenjati granice općina i gradova. Dovoljna je zajednička akcija i koordinacija kakvu primjerice vidimo na otoku Krku, gdje uzorno surađuje sedam jedinica lokalne samouprave. Ima li Rijeka snage za popularizaciju i provedbu takve inicijative koja bi bila u interesu svih?
Često se proteklih godina moglo čuti kako male općine u njenom susjedstvu optužuju Rijeku da se ponaša bahato i s visoka gleda prema njima, dok se Grad Rijeka često tužio kako su njihovi susjedi inatljivi poput male djece i odbijaju ponude na suradnju te u svemu vide pokušaj Rijeke da ih „proguta”.
Možda u svemu ovome ima djelića istine, ali ne činiti ništa jer nemaš povjerenja u onog drugog daleko je od zrelog ponašanja odgovorne politike. A to mirenje s postojećim stanjem, na što se sve na kraju svodi, podsjeća na ono legendarno sviranje brodske kapele dok je Titanik tonuo.
Rijeka će ponovno prodisati kada se prestane zatvarati u sebe, razmišljati samo o sebi. Mora biti u stanju druge zaintrigirati za suradnju. Inicijativama, idejama i planovima treba iskoračiti najprije u svoju okolicu a onda i dalje, znajući da se razvijala jedino onda kada je bila otvoreni grad.
Razmišljaju li gradski oci o tome ili su zadovoljni minimalnim smanjenjem poreza?
