Kada čovjek u medijima pročita zavodljiv naslov da je Rijeka 2024. godine prema podacima FINA-e u Primorsko-goranskoj županiji prva po prihodima poduzetnika, na tren bi pomislili kako nam je eto konačno krenulo. A onda slijedi čitanje teksta i – otrežnjenje
Piše: Neven Šantić
Naravno da će Rijeka kao najveći grad u Županiji imati i najviše poduzetnika i ostvarivati najveće prihode, jer su sve ostale općine i gradovi po broju stanovnika i tvrtki, posebno onih velikih, daleko iza nje. I naravno da su ti prihodi veći, kao što je veća i dobit, u odnosnu na prethodnu 2023. godinu jer je i inflacija tome dala svoj prilog.
Realniju sliku o financijskom poslovanju i Primorsko-goranske županije i Rijeke (kao njenog najmoćnijeg središta) možemo stoga dobiti uspoređujući ih s drugim županijama. Kako županije imaju različite brojeve stanovnika i tu, želimo li prave odnose snaga, valja eliminirati podatke o ukupnim prihodima, broju tvrtki i drugim pokazateljima koji pretežno zavise od količine stanovništva.
Dakle, logično je očekivati da će PGŽ koja je četvrta po broju stanovnika u kategorijama analize koje pretežno zavise od numeričkih odnosa (broj poduzetnika, broj zaposlenih i ukupni prihodi, primjerice) u najmanju ruku biti na četvrtom mjestu. Iako je nekada ovo područje, u danima industrijskog rasta, znalo biti u samom hrvatskom (i jugoslavenskom) vrhu premašujući općine i s više stanovnika nego što ih je tada imala Rijeka s okolicom. No, pustimo tu vrstu usporedbi za neku drugu priliku.
Zabrinjava loš plasman PGŽ-a i Rijeke u nekoliko kategorija
Kako god okrenuli, prema podacima FINA-e za 2024. godinu zabrinjava loš plasman PGŽ-a (i Rijeke zajedno s njom) u nekoliko kategorija koje pokazuje istinsku moć gospodarstva.
Nije tako za pohvalu što je s prosječnom neto plaćom od 1.139 eura PGŽ na petom mjestu među hrvatskim županijama, ali posebno porazni postaju podaci koji govore o efikasnosti poslovanja. Primjerice, PGŽ je na 8. mjestu po produktivnosti rada mjereno odnosnom ukupnih prihoda i broja zaposlenih, na 14. mjestu po produktivnosti rada mjereno odnosnom neto dobiti i broja zaposlenih, te na 13. mjestu po ekonomičnosti poslovanja.
To su brojke koje trebaju zabrinuti, kao i podaci da među deset najvećih tvrtki po ostvarenim prihodima samo JGL i Logista spadaju u one koje možemo svrstati u propulzivne djelatnosti bazirane na korištenju novih tehnologija. Ostalo su uglavnom poduzetnici u trgovini i turizmu, što će reći da tranzicija riječkog (i županijskog) gospodarstva u proteklih trideset godina iz industrijskog u tehnološko središte primjereno 21. stoljeću nije u potpunosti uspjela. Zapeli smo u trgovini i klasičnim uslužnim djelatnostima, s tek ponekim bljeskovima gospodarstva baziranog na novim tehnologijama.
Što nas čeka sutra?
Ako se ne stvore uvjeti (olakšanje poslovanja, prostori i radna snaga) da Rijeka i Primorsko-goranska županija postanu neka vrsta meke za IT i ostale industrije temeljene na novim tehnologijama, možemo očekivati daljnju stagnaciju pa i pad značaja našeg gospodarstva u hrvatskim i europskim razmjerima.
Prema nedavnom izvještaju o upisima u riječke srednje škole, trenutna popunjenost programa za, primjerice, srednju školu za elektroniku i računalstvo te tehničku školu pokazuje da će biti radne snage za tu novu industriju – ako je bude.
No, unatoč interesu mladih za zanimanja primjerena 21. stoljeću, ako se, kada završe srednju školu pa potom i fakultet, ne budu imali gdje zaposliti jer neće biti investicija u tvrtke koje bi ih mogle zaposliti, potražit će posao drugdje. Bit će sretni ako budu mogli raditi online za neku svjetsku tvrtku, no ako im posao bude tražio i fizičku prisutnost u sjedištu poslodavca – napustit će Rijeku.
Perspektive nam nisu ružičaste
S druge strane, u Ugostiteljskoj školi u Opatiji ostalo je skoro tridesetak nepopunjenih mjesta, a programi za mesare i zidare morali su biti otkazani jer za njih nije bilo interesa. U prijevodu, budu li primorsko-goranske građevinske i turističko-ugostiteljske tvrtke u dogledno vrijeme trebale radnike možemo očekivati nova zapošljavanja Nepalaca, Indijaca i Filipinaca, kao što se ne bi trebali iznenaditi ako za nekoliko godina i naš omiljeni mesar bude – stranac.
Obrni, okreni, perspektive nam nisu ružičaste. Ukoliko se uskoro neke stvari ne promijene, prije svega struktura gospodarstva kroz poticanje poduzetništva orijentiranog na nove tehnologije, obrazovani Riječani i mladi iz Primorsko-goranske županije nastavit će u potrazi za kruhom odlaziti u svijet, a u Rijeku i Županiju dolazit će raditi nekvalificirani ili polukvalificirani stranci.
A tako se Rijeka i Županija ne mogu vratiti u hrvatski vrh gospodarske uspješnosti.
