Sudeći prema riječima premijera Andreja Plenković, Vlada je konačno odlučila staviti točku na rad trgovina nedjeljom. I to tako da će ga zabraniti odnosno, da budemo precizniji ili politički korektniji, “ograničiti” na 16 trgovačkih radnih nedjelja godišnje
Piše: Neven Šantić
Toliko je papira i riječi proteklih godina potrošeno a žuči proliveno oko (ne)radne nedjelje, da se silina te energije mogla doista iskoristiti za nešto produktivnije i korisnije od pokušaja petljanja države u područje gdje joj nije mjesto – reguliranje trgovačkih odnosa. No, ni ostali u ovom političko-društvenom igrokazu nisu nevini. Pritom, licemjerje pršti na sve strane.
Solomunsko rješenje
Aktualna vlast na čelu s HDZ-om dala je dakle obećanje Crkvi da će zabraniti rad nedjeljom, dana predviđenog “za obitelj i crkvu”.
Bliže se novi izbori i treba nešto učiniti u tom pravcu inače će podrška Crkve otići nekome drugome. A kako je Vlada ipak svjesna da ne bi bilo pametno kočiti trgovački sektor u danima kada mu je povećan promet (turizam, advent…), došlo se do solomunskog rješenja – 16 nedjelja izuzetih od zabrane.
HDZ će tako ispuniti svoje obećanje, jer se ipak preostalih 36 nedjelja neće raditi, pa će onda i Crkva također licemjerno zažmiriti na jedno oko, a ni trgovci neće biti nezadovoljni. Svi sretni i presretni.
Sindikati će pak moći nastaviti prodavati svoju demagogiju o zaštiti prava trgovačkih radnika, plaćanja rada nedjeljom, pravu na odmor i sličnom. Ako je problem bio plaćanje rada nedjeljom, tu je trebalo pritisnuti državu te njene inspekcijske i ostale službe da kontroliraju trgovce i kažnjavaju ih shodno zakonima, a ne to rješavati zabranama rada.
A što je s tisućama drugih radnika koji, zbog potrebe službe, moraju raditi nedjeljom? Hoćemo li ukinuti rad nedjeljom liječnicima i medicinskim sestrama, vatrogascima, medijima, pekarima… da bi se slavila sveta obiteljska nedjelja ili spriječilo neplaćanje rada nedjeljom? Što sindikati misle o tome?
Licemjerni su po tom pitanju i ‘obični građani’
Licemjerni su po tom pitanju i sami takozvani obični građani.
Kad ih se anketira dobar dio njih kao razloge za zabranu rada nedjeljom navodi druženje u obiteljskom krugu, osiguravanje vremena za odmor ili odlazak u crkvu. Pa tko ih spriječava da sve to što žele čine nedjeljom, radili ili ne radili trgovački centri i trgovine u centrima gradova?
Pravom vjerniku odlazak u crkvu nema cijene i on neće tražiti izgovor da bi sa svojom obitelji bio tamo gdje smatra da nedjeljom treba biti. Ukratko, ako se nekome ne ide u trgovinu nedjeljom ili se to kosi s njegovim vjerskim ili drugim uvjerenjima, neka ne ide. Nitko ga ne tjera. Ali zašto to braniti drugima!
Trgovci su nešto tiši nego inače
Trgovci odnosno poslodavci su posljednjih mjeseci, od ponovne vladine najave reguliranja rada nedjeljom, nešto tiši nego inače. Nema tolikog otpora kakvog je znalo biti proteklih godina na sam spomen zabrane rada nedjeljom.
S jedne strane, dobili su “svojih lukrativnih 16 nedjelja”, no pravi razlog sadašnjoj licemjernoj šutnji je problem s radnom snagom. S izuzetkom rijetkih trgovačkih grupacija koje imaju natprosječne plaće, u usporedbi s ostalim djelatnostima plaće u trgovini su u prosjeku najniže. Sve je teže naći radnice (najčešće) koje će fizički i psihički iscrpljujući posao u trgovini raditi za malu i nestimulativnu plaću. Trgovački lanci to sve više osjećaju, pa da njihovi vlasnici ne bi bili prisiljeni smanjivati svoju dobit u korist povećanja plaća zaposlenika, kao spasilac se pojavljuje država zabranom, pardon “ograničenjem” rada nedjeljom.
Država se ne bi smjela miješati u ono što joj ne pripada
Sve se, dakle, čini da se poklopilo sve što je bilo potrebno da se decenijske prijetnje o zabrani rada trgovina nedjeljom konačno i ostvare. Iz različitih razloga, nema se više tko protiviti. A očekivati je onda da će i Ustavni sud, koji je stopirao prošli pokušaj državne interevencije u rad nedjeljom, ovaj put biti kooperativniji.
Unatoč svega toga, valja ponoviti: država se ne bi smjela miješati u ono što joj ne pripada. Urediti pravila rada, uključujući i nedjelju, je jedno, a onemogućavati rad je nešto drugo.
Pitanje (ne)radne nedjelje trebalo bi biti isključivo pitanje odnosa poduzetnika i kupaca, ima li interesa za rad trgovina nedjeljom ili nema. Pa ako, primjericem Pevex od 1. studenog zatvara vrata nedjeljom za 11 svojih poslovnica (27 u većim gradovimna i dalje će biti otvorene) ili trgovine križevačkog KTC-a još od početka 2020. ne radi nedjeljom, to je stvar njihovih poslovnih odluka koje valja poštovati.
No, na temelju labavih i manipulativnih argumenata nametati silom državne moć nekome da ne radi, u zemlji koja bi upravo na pragu recesije trebala slaviti rad i poduzetništvo, potpuno je krivo.
