To da će od sljedeće sezone Rijeka biti povezana sa Švicarskom jedna je od rijetkih dobrih kaplji u moru loših vijesti oko riječkog aerodroma
Piše: Neven Šantić
Govori se o njegovom lošem poslovanju, gubicima, zaostajanju za drugim zračnim lukama u Hrvatskoj, pritužbama radnika i sindikata na direktora i stanje tvrtke, optužbama direktora na račun Turističke zajednice Kvarnera, odgovoru župana u obranu Turističke zajednice…
Jedno gore od drugog.
A u početku je sve bilo idilično…
U eri gospodarskog, a posebno turističkog uzleta u Hrvatskoj 1960-ih godina, uz dovršetak Jadranske magistrale krenulo je planiranje i izgradnja niza dužobalnih aerodroma. Jedna za drugom nicale su zračne luke u Puli, Zadru, Splitu, Dubrovniku i – Rijeci. Pritom je priča o počecima planiranja riječkog pristaništa za avione posebno zanimljiva.
Kotar Rijeka imao je 1963. udjel od 9,8 posto turista u SFRJ
Kotar Rijeka imao je 1963. godine udjel od ukupno 9,8 posto turista u SFRJ i 28,2 posto u Hrvatskoj, pa su kotarske vlasti sastavile promemoriju o izgradnji aerodroma, kao nove turističke razvojne poluge, kojom se predlaže da aerodrom bude gotov koncem 1965. ili najkasnije početkom turističke sezone 1966. godine. Predložen je i način financiranja: 30 posto investitor (općine kotara Rijeka s obzirom na udjel u turizmu – Rijeka 29,7 posto, Opatija 27,9 posto, Crikvenica 20,8 posto, Krk 7,4 posto, Mali Lošinj 7.7 posto i Rab 6,5 posto), 30 posto pomoć SRH, a 40 posto investicijski kredit kod Jugoslavenske investicijske banke.
Odmah potom, Predsjedništvo kotara je 20.srpnja 1963, pod predsjedanjem Dragutina Haramije i njegove zamjenice Nede Andrić, razmatralo čak četiri lokacije buduće zračne luke.
Zračna luka mogla je biti i u Kostreni, Šmriki, Jadranovu?!
Vjerovali ili ne, raspravljalo se o lokacijama koje nam se danas čine nestvarnima: Kostrena – Žuknica, Kostrena – iznad Glavana odnosno Bakra gledano s bakarske strane, Šmrika i Jadranovo.
Savjet za promet kotara dao je prednost varijanti Jadranovo, ali tek za aerodrom tipa “C”, s pistom dugom 1.800 metara. Budući da se u okolici Rijeke nije mogla pronaći lokacija gdje bi se mogao izgraditi aerodrom sa pistom dužine 2.500 metara (aerodrom tipa “A”), kakva treba za slijetanje velikih aviona, odlučeno je da se ipak razmotre i tereni u okolici.
Zaključeno je da se pristupiti izradi projekta varijante Krk (plato kod Omišlja), a kada bude završen usporediti ga s varijantom Jadranovo te definitivno donijeti odluku o lokaciji.
I tako je naposljetku zračna luka napravljena na boljoj lokaciji – Krku.
Istovremeno, predsjednici općinskih skupština Rijeke, Opatije, Crikvenice, Krka, Raba i Malog Lošinja složili se da participiraju zajedno sa 35 a ne 30 posto u izgradnji, a ključ odnosno raspodjela svačijeg udjela će se odrediti kasnije.
“Očekuje će biti najfrekventniji u Jugoslaviji”
Ipak, trebalo je čekati do početka 1967. godine da bi bio završen idejni projekt aerodroma. Radovi na aerodromu, za kojega se “očekuje će biti najfrekventniji u Jugoslaviji” počeli su 14. siječnja 1968. godine, a zračna luka “Rijeka” otvorena je 2. svibnja 1970. godine slijetanjem prvog službenog, specijalnog aviona, u kojem se nalazio Josip Broz Tito.
Aerodrom Rijeka je u 1971. godini, prvoj punoj godini svog poslovanja, zabilježio promet od 850 aviona s oko 72.000 putnika, od toga 450 čarter letova, a plan za 1972. godinu govorio je o 600 domaćih i 500 stranih aviona, odnosno 250 letova više nego 1971. godine.
Međutim, narednih godina počele su kritike o aerodromskom prometu ispod planiranog i njegovom manjem korištenju u odnosu na očekivano. Pogotovo je krizno razdoblje bilo 1990-ih kada je aerodrom preživljavao jedino intrevencijama Primorsko-goranske županije.
Aerodrom je opet živnuo 2000-ih
Aerodrom je opet živnuo 2000-ih, ali je to daleko od očekivanog. Tako je 2012. godine u 2.290 letova prevezeno 77.082 putnika (gotovo isto kao 1971.!), rekordne turističke 2019. kroz zračnu luku je prošlo 200.000 putnika, da bi prošle 2022. godine u 4.392 leta bilo prevezeno 164.086 putnika.
Pritom je promet izrazito sezonalan, naime gro putnika prevozi se od početka lipnja do kraja rujna (2022. – 130.000), dok je promet roba potpuno zanemarljiv.
Posljednjih godina renovirana je zgrada, nabavljena oprema, uspostavljene su brojne, barem sezonske, veze s europskim gradovima, ali riječka zračna luka i dalje je na začelju hrvatskih turističkih luka na Jadranu.
Sadašnji vlasnici – Republika Hrvatska 55%, Primorsko-goranska županija 20%, Grad Rijeka 10%, Grad Krk 4%, Grad Crikvenica 4%, Grad Opatija 4% i Općina Omišalj 3% – morali bi konačno ozbiljno sjesti na stol, prevladati međusobne animozitete i donijeti odluke koje će ovaj davno ambiciozno zamišljeni aerodrom konačno staviti na zdrave temelje.
Doista je šteta da takav potencijal vegetira umjesto da cvjeta.
