Brod Uragan nema sreće. Nekoliko je puta obnavljan i premještan, tražila mu se i nalazila namjena, pompozno najavljivani slavni dani, a na kraju evo ga trune u kutu na riječkom lukobranu uz pokoji pogled gotovo nezainteresiranih šetača
Piše: Neven Šantić
Sve je samo ne „spomenik brodogradnji, pomorstvu i pomorskoj povijesti Rijeke”, kako je to prije dvadesetak godina bilo najavljivano.
Uragan je krajem 19. stoljeća sagrađen u Hamburgu. Nakon Drugog svjetskog rata našao se u Rijeci, kažu kao dio ratnih reparacija koje je Njemačka plaćala Jugoslaviji, i bio korišten za razne namjene.
Kada je obnova riječke luke završila te pristigli suvremeniji brodovi, ostavljen je na mrtvom vezu u Porto Barošu dok 1999. godine nije potonuo.
Grad Rijeka ga odlučio spasiti
Početkom 2000-ih Grad Rijeka ga odlučuje spasiti. S milijun i pol kuna financira vađenje i rekonstrukciju broda u Trećem maju. Posao je završen krajem 2004. godine i od tada se brod Uragan čuva kao spomenik kulture.
Najprije je bio smješten, ograđen žicom, kraj zgrade Lučke uprave, a kada su počeli radovi oko bunkera na Istarskom pristaništu premješten je na Molo longo.
Tamo je i danas, a nije trebao biti. Naime, o njegovoj sudbini 2005. godine raspravljalo je i tadašnje riječko Gradsko poglavarstvo, razmatrano je nekoliko lokacija za njegov trajni smještaj, ali gradske vlasti i Lučka uprava nikako se nisu mogle dogovoriti.
I tako je Uragan godinama stajao u kutu posred riječkog lukobrana, da bi se novo spasonosno rješenje ukazalo u doba Rijeke kao Europske prijestolnice kulture. U srpnju 2020., uz doprinos brojnih sponzora, na Molo Longu je pored broda otvoreno dječje igralište Balthazarov Uragan. Ukupna vrijednost projekta iznosila je 318.343 kn.
Balthazarov Uragan bučno najavljivan, ali…
Bučno najavljivan Balthazarov Uragan, sa spektakularnim otvorenjem i velikim očekivanjima, uskoro se, međutim, pretvorio u – ništa. Uski prostor uz more nije dugoročno bio idealno rješenje za dječje igralište, niti je o tome postignut dogovor gradskih i lučkih vlasti i sve se manje roditelja s djecom tamo zadržavalo. Instalacije su konačno odnesene i Uragan je još jednom ostao sam, „u kutu nikome na putu”, prepušten silama prirode.
A izloženost suncu i moru sa svih strana čini svoje. Uragan danas, nakon dvije rekonstrukcije u proteklih dvadeset godina, opet izgleda zapušteno. Drvenarija se polako rastače a željezna konstrukcija broda sve je nagriženija ruzinom. Izgleda kao da je brod u jednom kutku Molo Longa ostavljen da se polako raspadne, pa da, kada se to dogodi, svi operu ruku i nikome ništa. Tobože, učinili su koliko su mogli i – comedia e finita.
Rijeka nema sreće s brodovima spomenicima
Rijeka izgleda nema sreće s brodovima spomenicima. No, dok se okončanje višegodišnje drame oko Galeba bar nazire, na Uragan kao da su svi zaboravili.
Riječka gradska vlast treba konačno presjeći. Ako je Uragan već prije dvadesetak godina bio predodređen kao „spomenik brodogradnji, pomorstvu i pomorskoj povijesti Rijeke”, i ta odluka nije poništena, onda mu konačno treba naći pravo mjesto dostojno naziva spomenika.
Druga je mogućnost, isto tako legitimna iako poslije svega pomalo sramotna, da se od svega odustane, a Uragan prepusti propadanju i naposljetku pošalje u rezalište.
Ukoliko ipak prevlada ”pomorski duh grada”, najavljenim pražnjenjem rive od parkiranih automobila otvara se mogućnost da se Uragan, uz lagano novo dotjerivanje i održavanje, postavi posred Adamićevog gata, u samom središtu riječke luke. Time će na oku biti i Riječanima i turistima, i šetačima i onima koji će centrom Rijeke prolaziti automobilom.
I onda će doista biti dostojan spomenik riječkoj okrenutosti moru.
