Tamara Šoić riječa je profesorica koja često putem društvenih mreža u formi bloga ostavlja svoje komentare na situaciju u školstvu ali i na društvene pojave odnosno popkulturne fenomene
Njezini komentari i opaske rado su čitano i komentirano štivo u riječkom društvenom miljeu, na društvenim mrežama – i šire.
Tamara Šoić ovoga puta dotakla se fenomena Leta 3 i njihova po svemu uspješnog nastupa na Eurosongu s pjesmom ‘Mama ŠČ’. O glazbenim ukusima se ne raspravlja i uvijek će biti ljudi kojima se nešto sviđa a nešto ne, no vrlo je zanimljiv način na koji je profesorica Šoić u razgovoru s maturantima odgovorila učeniku koji se požalio jer – ne želi da ga Let 3 predstavlja u Europi.
Njezin odgovor učeniku, isporučen u formi bloga, objavljujemo u cijelosti:
“Danas sam s maturantima malo popričala o našoj pjesmi koja se plasirala u finale Eurosonga.
Kaže mi jedan učenik: Ne želim da me oni predstavljaju u Europi!
Pitam, zbog čega?
Ne sviđaju mu se jer su u haljinama.
Ok, kraj je godine, svi su napeti, trebaju nam lakše teme.
Kažem ja, kao prvo morate poznavati koncept Eurosonga da biste shvatili vrijednost ove pjesme.
To je parada kiča i lakih nota, a naši su dečki rokeri koji trolaju tu pompoznu paradu i pritom šalju jasnu antiratnu poruku.
Svatko će je interpretirati na svoj način, ali antiratna poruka je antiratna poruka pa usput spomenem Majku Hrabrost, Boga Marsa, Kiklopa i pitam jesu li ta djela podložna različitim interpretacijama?
Jesu, ali poruka je i dalje ista.
Da bi poruka doprla, do uglavnom pasivnog slušatelja ove priredbe, potrebno je ubaciti i dozu šokiranja. Ovdje iskoristim asa u rukavu pa malo ponovim gradivo o antidrami, teatru apsurda jer to im je friško pa lagano sklapaju mozaik.
Jedna je od loših tradicija ove priredbe vječno podilaženje publici i pjevanje na engleskom jeziku ili u najboljem slučaju nekom hibridu engleskog i materinskog jezika, a tu smo lošu tradiciju i sami objeručke prihvaćali zadnjih godina i gdje smo završili?
Na putu kući nakon prve polufinalne večeri.
Letovci, ne samo što ne pjevaju na engleskom jeziku, pjevaju materinskim jezikom koristeći palatale ŠČ (opet ponavljanje gradiva), a ti su palatali toliko karakteristični za naš jezik, upečatljivi, snažni i sasvim je sigurno da će ih svatko probati izguglati i zapamtiti.
Dakle, osim što ističu vlastiti identitet, promoviraju vlastiti jezik, šokiraju neobičnim nastupom, uz sve to, šalju poruku.
A to je dobitna kombinacija.
Na koncu, te svoje poruke ne šalju servirane na pladnju.
Ostavljaju slušatelju mogućnost (a vjerni pratitelj Eurosonga znatiželjan je stvor) da te poruke istraži, poveže i sam donese zaključak.
Uostalom, to je i funkcija umjetnosti. Doživjeti na svoj način umjetnikovo viđenje svijeta u kojem živimo.
Da je umjetnost laka i površna, ne bi bila umjetnost.
Poučavanje je tako lako.
Samo ga treba učiniti jednostavnim i kao što umjetnost može doprijeti do svakoga tko želi slušati, gledati i osjetiti i najnezanimljiviji nastavni sadržaj, pažljivo zamotan u neku životnu priču može pronaći put do učenika.
Na koncu sam im rekla: Volite svoj grad. Taj grad ste vi i ja i svatko kome je do njega stalo.
I nikad nemojte prestati biti ponosni na mjesto s kojeg dolazite i koje vas pretvara u dobre ljude.
Samo im treba raskrčiti put i to je sve. Nakon toga naći će svoj put, ali pamtit će onaj s kojeg su započeli putovanje.
ŠČ!”, napisala je Tamara Šoić.
