U svojoj novoj kolumni Vedrana Rudan progovara o globalnim i domaćim šutnjama koje prate teške humanitarne krize. Pišući o ratu u Gazi i reakcijama svijeta, autorica postavlja pitanje o granicama ljudske empatije i ulozi pojedinca u suočavanju s nepravdom.
Kroz osobit stil propituje koliko smo spremni reagirati, ali i kako ravnodušnost oblikuje društvo u kojem živimo:
“Aleluja
Nema na svijetu normalnog čovjeka, u njih ne možemo ubrojiti političare, koji nije zgrožen zločinima cionista u Gazi.
Za ta klanja koja gledamo uživo još ne postoji riječ.
Holokaust? Hitlerovi esesovci su bili majke tereze u odnosu na ova čudovišta koja su od njih preuzela štafetu.
Uzalud prosvjedi građana diljem svijeta, zločinci gostuju na svim televizijama, i na “našima”, pa nam se usuđuju objašnjavati svoj krvavi pir.
Novinari u njih bulje, ne postavljaju im pitanja, bijedni plaćenici rade svoj posao, razgovaraju sa zločincima u rukavicama.
Mi užasnuti urlamo na ekran: “Maknite nam izraelskog ambasadora iz dnevnog boravka, nećemo cionista u našem domu.” Naš bijes ne dopire do “naših” medija, naš premijer ne zna što se događa u Gazi…
A onda, konačno, aleluja, aleluja, danas se oglasio Milanović.
Novinarima plaćenicima od kojih su mnogi ostali bez teksta, bila je živa muka kako najaviti Milanovićev “ispad”. A nisu ga mogli preskočiti.
Milanović je kratkim rečenicama opisao Izrael. “Izrael trenutno vodi zločinačka klika i želi svijet uvući u rat.” Naglasio je ono što je svima jasno, cionisti koljači ne bi postojali bez Amerike.
“Kriminalce treba nazvati pravim imenom. To što je bilo prije sto godina, holokaust, za to ja nisam odgovoran niti je odgovoran bilo tko iz današnje hrvatske politike.
Dakle, moramo govoriti bez ikakvog kompleksa i eventualnog, meni neshvatljivog osjećaja nekakve rezidualne, prastare krivnje.
Kriminalce treba nazvati pravim imenom, a dio vodstva izraelske aktualne vlade su kriminalci.”
Zaključio je da Hrvatska treba priznati Palestinu. Sitničava sam, zato mi pada na pamet pitanje, zašto ste do danas šutjeli, predsjedniče?
Nisam u pravu. Bolje ikad nego nikad. Srce mi je veliko k’o kuća i ponosna sam na predsjednika moje zemlje.
Jasno mi je da će se već sutra oglasiti izraelski ambasador, N1 i HINA mu već rastežu crveni tepih.
Cioniste, ni Hitler nije trajao dovijeka!”
