Većina vozača o kondenzaciji zapravo prestane razmišljati čim osuši stakla i nastavi s vožnjom
Vlažna stakla u unutrašnjosti automobila posebno su čest problem u zimskim mjesecima, no ovog fenomena nerijetko nismo pošteđeni niti u ostala godišnja doba.
Svatko od nas s njim se nosi na svoj način, pa se tako neki uzdaju u snagu ventilacije, po mogućnosti potpomognute klimatizacijskim uređajem, a neki su s vremenom razvili posebne metode brisanja i sušenja stakala. Posebnim spužvicama, krpicama, novinskim ili kuhinjskim papirom…, ili kombinacijom svega navedenoga.
I bez obzira u koju se skupinu ubrajali, većina vozača o kondenzaciji zapravo prestane razmišljati čim osuši stakla i nastavi s vožnjom.
No, kako bi shvatili koji je najbolji način da se riješe ovog problema vozači bi se trebali upoznati s njegovim uzrocima piše Revija HAK.
Naime, kondenzacija se javlja u situacijama kada postoji razlika u temperaturi i vlazi unutar vozila i izvan njega odnosno kad hladna podloga (poput stakla) dođe u dodir s vlažnim i/ili toplim zrakom. U praksi to najčešće postaje primjetno kada u hladan auto zimi uđu putnici: zrak koji oni izdišu vrlo je topao u odnosu na unutrašnjost vozila te će se na staklima vrlo brzo pojaviti primjetna vlaga. Što više putnika uđe, jasno, ta će se pojava primijetiti brže i u izraženijem obliku.
Važno je, međutim, znati da se kondenzacija u automobilu može pojaviti i bez prisutnih putnika, što upućuje na to da u vozilu postoji neki drugi izvor vlage, jedan ili više njih. Primjerice, vlaga će postati primjetna ako ste u autu zaboravili mokru odjeću ili obuću nakon kiše, ili ako se mokri ili namočeni tepisi nisu dovoljno dobro osušili.
U tom je slučaju najvažnije izbaciti sve uzročnike vlaženja i zatim ga temeljito osušiti, po mogućnosti kombinacijom različitih metoda.
Neke od najboljih i najbržih rezultata za uobičajeno odmagljivanje stakala daje korištenje klimatizacijskog uređaja, konkretno njegove tipke za odleđivanje/odmagljivanje vjetrobrana.
Kombinacija tople struje i klime je dobitna jer AC sustav izvlači vlagu iz zraka (to uostalom potvrđuje i lokvica vode koja je uvijek primjetna ispod vozila u kojem radi klimatizacija), što znači da se stakla neće imati čime zamagliti. No, što učiniti ako u automobilu nema klima uređaja, ili ako opisana metoda ne daje zadovoljavajuće rezultate? Pomoći može korištenje nekog od sredstava namijenjenih izvlačenju vlage iz zrak ili temeljito provjetravanje i sušenje unutrašnjosti vozila. Pritom je moguće koristiti sušilo za kosu (npr. za namočena sjedala) ili ostaviti otvoreni automobil ili barem prozore na suncu na nekoliko sati…
No, imate li vlage u vozilu, najvažnije je da pronađete baš sve njezine tragove, a zatim i uzroke. Zamagljena se stakla vide, a što je s vlagom u tepisima i ispod njih? U prtljažniku i prostoru za rezervni kotač? Ako tamo niste dugo zavirili, odmah provjerite ima li tragova vlage ili, još gore, vode. Ovo su u pravilu najniži dijelovi vozila i ako negdje u automobil curi ili kapa voda, što je moguće ako je primjerice riječ o starijem vozilu s oštećenim ili napuklim gumenim brtvama vrata ili poklopca prtljažnika, ona bi lako mogla završiti baš tamo. Isto vrijedi i za sitne pukotine na farovima: možda mislite da vam one ne mogu naškoditi, ali kroz njih se u vozilo također može uvući vlaga.
Što to može značiti, ne treba posebno objašnjavati: osim limarije koja može stradati od korozije, još više glavobolje vlasniku bi mogli stvoriti problemi sa strujom: nemali broj automobila, posebno novijih, na dnu prtljažnika ima osjetljivu elektroniku, uključujući primjerice akumulatore i ožičenje s raznim konektorima, piše Revija HAK.
