Sanju Lujić Pirc već smo upoznali kroz njezine edukativne ilustrirane priče. Ovoga puta glavni lik nije Pčelica Nenica već Kasus. Naime, Sanja svoju ljubav prema pisanoj riječi i komunikaciji rado iskazuje kroz priče koje na taj način postaju najbolji mogući PR alat pomoću kojega može poslati željenu poruku (važnost uspješne komunikacije, klimatske promjene, pravo na obrazovanje…).
Ovoga puta, pridružila joj se Laura Baranić sa svojim ilustracijama koje su dočarale simboliku boja bajkovitog otočnog okruženja.
Kao inspiracija ovoj priči poslužio je naš otok Susak, o čemu svjedoči i naziv glavnoga lika, djevojčice Kasus (pročitajte unazad). Priča progovara o prijateljstvu, važnosti komunikacije (slušanja i jasnog izražavanja misli i želja), ali i o usamljenosti te važnosti empatije.
Slikovnica šalje snažnu poruku “Kad je tebi nešto važno, važno je i meni”!
Kasus i petrovo uho na emotivan i djeci primjeren način progovara o temama usamljenosti, empatije i važnosti komunikacije. U svim svojim slikovnicama bavite se komunikacijom, ovoga puta kroz lik Kasus.
Kroz lik djevojčice Kasus, djeca uče prepoznati vlastite emocije te ih jasno izraziti, što je ključ za izgradnju zdravih međuljudskih odnosa tijekom odrastanja. Poruka slikovnice najmlađim čitateljima je da svaki problem možemo riješiti iskrenom komunikacijom, a kada pokažemo svoje osjećaje, otvaramo prostor da nas drugi razumiju i pruže nam toplinu i prijateljstvo.
Također učimo da je važno slušati druge, ali i jasno izražavati svoje želje. Ljudi često zaobilaze istinu bojeći se odbijanja i ismijavanja, ali jednostavna istina je da je to jedini način na koji možemo ostvariti svoje želje – izgovoriti ih jasno i glasno. Čak i mi odrasli ponekad mislimo da se nešto podrazumijevamo pa se ljutimo što nas netko nije shvatio, a moramo osvijestiti da nismo ni jasno izrekli što želimo. Priča nas uči da nije uvijek dovoljno samo željeti – ponekad moramo jasno izraziti svoje misli i potrebe ljudima oko sebe kako bi nam mogli pomoći. Jer čarolija nije u predmetima, već u ljudima!
Na promociji ste čitali dio kada su na otoku počele nestajati boje. Tada je baš bila “napeta” situacija među publikom.
Što je Kasus bila tužnija, to su boje više nestajale. Ali kada je shvatila da će joj svi rado pomoći, boje su se počele vraćati.
I opet, moram usporediti čak i s odraslima. Neki problemi nam se čine jako veliki, čak nerješivi, ali ako krenemo korak po korak, pa i uz nečiju pomoć, samo nebo nam je granica.
Jeste li vi imali takvih situacija u životu?
Naravno! Na primjer, ne bi bilo ni jedne slikovnice da sam slušala savjete kako je to neisplativo i borba s vjetrenjačama. Ali kada dobijem poruku od neke mame da joj je dijete pronašlo slikovnicu u knjižnici i da su uživali čitajući, znam da je bilo vrijedno truda.
Kasus je usamljena jer živi na otoku na kojem ne živi puno ljudi.
Većina ljudi se je odselila u grad zbog posla i škole. Čest je to slučaj po brojnim našim otocima. Zato nigdje u priči ne spominjemo o kojem se točno otoku radi. Iako, usamljeni možemo biti u velikom gradu, okruženi brojnim ljudima. Zato je važno da djeca uče od najranije dobi da se moramo potruditi da djeca i ljudi oko nas nisu usamljeni, da ih moramo uključiti u igru a ne odbacivati jer se “drugačije češljaš ili nosiš tenisice koje nisu in”. Važno je razvijati empatičnost, a ne misliti samo na sebe i vlastite interese. Tražiti ljepotu i toleranciju u različitosti.
Gdje možemo kupiti slikovnicu?
U Robnoj kući Ri, na drugom katu (Očna optika Damir) i na Trsatu u Laurinom kutku.
