Zašto građani ne puštaju dimnjačare u svoje domove?
Više u VIDEOPRILOGU IZNAD!
Dolaskom hladnijih dana i sezone grijanja dolaze i prve intervencije zbog trovanja ugljikovim monoksidom.
Moglo bi ih biti manje da građani puštaju u domove dimnjačare. Naime, pristup dimnjaku dopusti im njih tek 20 posto. Istražili smo zašto je to tako i koliko često bi trebali provjeravati dimnjake i plinske bojlere.
Desetke krovova na dan obiđe, a stotine dimnjaka očisti. Bio je i na vrhu stare zgrade u Novom Zagrebu. Sa sezonom grijanja posao dimnjačara tek se nagomilava, ali i komplicira.
“Čovjek vas ne pusti u kuću pa onda imate požar dimnjaka, imate trovanje pa se onda svi pitaju gdje je dimnjačar. To su klasični problemi. Do ovog trenutka u godini dimnjaci su trebali bili spremni i očišćeni za uporabu”, komentira dimnjačar Nenad Zrinski.
Najveća opasnost vreba od trovanja ugljikovim monoksidom. Iz policije nam kažu kako se plinom bez boje i mirisa ove godine otrovala 21 osoba, a prošle godine njih 27. Smrtno je stradalo četvero ljudi. U proteklih pet godina simptomi trovanja zabilježeni su kod 135 ljudi. Zato je važno provjeravati i stanje plinskih bojlera.
“Kad se radi o starim bojlerima to je recimo tri puta godišnje, a novi bojleri jednom godišnje”, kaže Zdravko Šenjug, predsjednik Hrvatske dimnjačarske udruge.
Građani su i po zakonu obvezni puštati dimnjačare. Ako se ogluše, kazne mogu biti i do 500 kuna. Usprkos najavljenim dolascima, njih svega 20 do 25 posto prima dimnjačare u svoje domove.
“Ne razmišlja se o posljedicama, to je problem. Mi smo imali problem na ventilacijskom sustavu u zgradi, bilo je jako ružno, stradalo je dosta ljudi”, rekla je Martina.
Posjet dimnjačara traje 10-ak minuta, a može spasiti nečiji život.
Donna Diana Prćić
