Redovnice su odlučile istupiti i po prvi puta glasno progovoriti o ponižavanju i teškim uvjetima života. I to za službeno vatikansko glasilo L’Osservatore Romano
Anonimno su ispričale kako u gotovo ropskim uvjetima moraju obavljati kućanske i druge niže poslove za kardinale, biskupe i svećenike. Nemaju određeno radno vrijeme, njihova je plaća jako skromna te iako imaju visoku naobrazbu – često rade, za njih, ponižavajuće poslove.
Miroslava je vrhovna glavarica reda Sestara Milosrdnica. Svjetovno bi se moglo reći –ona je šefica 750 časnih sestara. Njezin red sestara je i kod kardinala i kod biskupa, a ako nešto ne štima – račune polažu direktno papi. Zato sve mora štimati.
“Ja vjerujem da ima poteškoća i možda pojedinačnih slučajeva da se negdje dogode neke nepravde, ali mislim da uopće nije stanje takvo. S druge strane, malo sam iznenađena i da kukamo”, kaže Miroslava Bradica, vrhovna glavarica družbe Sestara Milosrdnica.
S optužbama poput ovih objavljenih u listu L’osservatore Romano nikad se nije susrela. A da je – brzo bi to riješila.
“Ja bi bila spremna vrlo odlučno intervenirati na višu instancu i ako ne bi bilo dogovora povući sestre iz takvog mjesta”, ističe Miroslava Bradica.
Ipak, svaka se sestra, bez obzira na koliko je obrazovana, kaže, zaklela na poslušnost, čistoću i siromaštvo.
“Završila sam teološki fakultet s diplomom diplomirani teolog, ali nikad mi to nije bila zapreka da uzmem metlu i krpu, da stavim pregaču”, dodaje.
U ovom samostanu djevojke se obrazuju da postanu redovnice i u njega se u mirovini vraćaju.
Samostan nema zaštitare, ali svaka čast onomu koji pored Dare uspije proći. Godinama je radila kao medicinska sestra u Zemunu. Danas je na porti.
“Imam tu lijepih ugodnih razgovora. Nekad zalutali pozivi naiđu tak da mi je i zabavno i smiješno, a nekad ljudima i pomognemo u njihovim tegobama. Meni to nije nikakvo, nikakav posao mi nije poniženje”, jasno će Darinka Viktorija Golubić.
Iako su lišene mnogih stvari koje imaju, kako ih nazivaju, ‘vanjske žene’ poput majčinstva ili tjelesne ljubavi, svjesne su, njihov poziv nosi i mnoge prednosti.
“Kojom materijalnom brigom se brinu, kojom tjeskobom za svoju djecu, kojom žalošću kad djeca krenu krivim putem. Mi smo toga oslobođene”, ističe Miroslava Bradica.
Ali nisu oslobođene skrbi za druge. To je, kažu, osnova njihova poziva.
Ružica Đukić
