Predstava “Gospođa ministarka” zadnji put je u riječkom kazalištu igrala prije skoro 60 godina. Ove godine predstava je na najbolji mogući način okrunila 40 godina karijere glumice Olivere Baljak.
“Gospođa ministarka” jedna je od predstava u godini kada je Rijeka prijestolnica kulture i kada riječko kazalište svojoj publici pruža najbolja djela hrvatske i talijanske drame te baleta. Nakon vizualno i vokalno atraktivne Evite, preko moćnog i kompleksnog “Vježbanja života” došli smo do dramskog teksta u kojem prevladava smijeh i ironija, do “Gospođe ministarke”.
Spomenuti dramski tekst jedno je od najpoznatijih djela velikog srpskog književnika, posebice komediografa Branislava Nušića. Zanimljivo jest kako je Nušić tekst pisao pred početak Prvog svjetskog rata, napisao je dva čina koja su tijekom ratnih djelovanja izgubljena te je nakon rata napisao sve ponovno prema sjećanju. Premijerno je u kazalištu izvedeno 1929. godine u Beogradu.
Predstava je to koja se satoji od 4 čina, a govori o ženi političara koja mora na brzinu usvojiti obrasce ponašanja i način života „visokog društva“, nakon što joj suprug postane ministar u vladi. Ime glavnog ženskog lika, Živke Popović postalo je tijekom vremena sinonimom za nagli uspon na društvenoj ljestvici. Djelo je to koje nepogrešivo secira provincijalni mentalitet tadašnjeg, a i današnjeg srpskog pa i hrvatskog društva, a pomiješano je s balkanskim šarmom i bogatstvom jezika kojim Nušić briljantno opisuje komiku naših života. Ukratko, Nušić je bio zaokupiran malograđanštinom i ljudskom glupošću.
Svu slojevitost dramskog teksta u predstavi je vješto pokazala srpska redateljica Tatjana Mandić Rigonat koja je predstavu već jednom postavila 2013. godine u beogradskom kazalištu “Boško Buha”, a postala je poznata po činjenici kako su u komadu glumili samo muškarci. Tim činom redateljica je željela ukazati na opću travestiju društva, odnosno na prerušavanje na društvenoj i političkoj sceni u cilju borbe za vlast te stjecanjem osobne koristi.
Riječki glumački ansambl uglavnom je uspješno odgovorio izazovu govorenja teksta na srpskom jeziku. Sjajna Olivera Baljak u ulozi Živke Popović nosila je predstavu čitavo vrijeme. Njezin izgovor, kretnje i mimika bili su besprijekorno izvedeni. Treba izdvojiti i Jasmina Mekića u ulozi Živkina zeta Čede unatoč neuvjerljivom srpskom izgovoru. Vrlo dobru ulogu ostvarila je i Ivna Bruck kao Živkina kći Dara. Uz Baljak zasjala je i Jelena Lopatić koja je razigrano i strastveno tumačila Živkinog sina Raku – buntovnog tinejdžera. Nikola Nedić uvjerljiv je kao Pera pisar, a vrlo dobru i zapaženu rolu odigrao je Edi Ćelić u ulozi Živkina ljubavnika Ninkovića. U ulozi služavke Anke sigurna je bila Tanja Smoje. Aleksandar Cvjetković je dojmljiv u ulozi ujka Vase, a potencijal za komediju pokazao je i Dean Krivačić kao počasni konzul Nikaragve.
Izbor glazbe napravila je redateljica Tatjana Mandić Rigonat, aranžmane i adaptaciju glazbe potpisuje Zoran Majstorović, a u predstavi glazbu uživo izvode Zoran Majstorović, Danijela Mendiković, Karmen Antunović, Dario Grgurić i Mario Jovev.
Nakon dva sata komičnih i britkih dijaloga popraćenih sjajnim glazbenim orkestrom publika je nagradila glumce dugim pljeskom i ovacijama, posebice riječku prvakinju i slavljenicu Oliveru Baljak. Jedno je sigurno, dugo ćemo je pamtiti po ovoj ulozi.
FOTO: HNK Ivan pl. Zajc
