Sinoć je u Rijeci izvedena prva u nizu predstava ovogodišnjeg 26. po redu Međunarodnog festivala malih scena, Pirandellov komad “Šest likova traži autora”
U klasičnom kazališnom komadu iz 1921. talijanskog nobelovca Luigija Pirandella “Šest likova traži autora” stanovita glumačka družina treba zaigrati tobožnji Pirandellov komad “Igra uloga”. U Kerempuhovoj izvedbi, u režiji Olivera Frljića, ta “Igra uloga”, preimenovana je u vjenčanje Velimira Bujanca.
U predstavi se kao što sam već navikli od ovog redatelja unosi puno metafora povezanih sa stvarim životom, kao jednog od načina njegove dramske estetike.
U središtu zbivanja, na svadbi Velimira Bujanca nalaze se sljedeći likovi koji se predstavljaju pravim imenom i prezimenom: Marko Perković Thompson, Željka Markić, Zlatko Hasanbegović, Velimir Bujanec i njegova supruga, poduzetnik Josip Klemm te biskup Mile Bogović koji se na svadbu i obred koji vrši dokotrlja na plinskoj boci. Svi oni na glavi nose maske sa svinjskom glavom te prilikom predstavljanja šmrču kokain, koji predstavlja jasnu aluziju na narkomansku ovisnost Velimira Bujanca.
Tu se nalaze još i ustaška zastava, obredna kolijevka iz koje ispada dječja lubanja kao jasna asocijacija na ratnog zločinca Darija Kordića i zločin u Ahmićima. Hasanbegović odjednom donosi tablu s imenom trga Josipa Broza Tita, a na poleđini stoji natpis Trg Ante Pavelića. Kroz cijelu predstavu provlači se pitanje identiteta pojedinaca a i zajednice, odnosa prema obitelji i propitivanju pojma obitelj, licemjerje društva, prava žena i rezolutnog negativnog stava prema inicijativi “U ime obitelji” koju predstavlja Željka Markić.
Ova predstava funkcionira na nekoliko tematskih razina. Prva je, u Frljićevim predstavama neizostavna društvena kritika. Druga je ona koja se odnosi na razradu Pirandellovih motiva. U tom kontekstu možemo govoriti o “stoličnosti” pojedinaca te vječnoj potrazi za autentičnim identitetom među prašumom maski zadanih društvenih norma. Neizostavna je i obrada kazališnih mehanizama koja je urezana u samu srž ove drame. Radi se o osvrtu na “umjetnost” kazališnog čina kojeg vidimo u sukobu likova i glumaca koji se vrzmaju u nemogućnosti prenošenja istinske boli likova.
Festival je prije početka službeno otvorio riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, izrazivši zadovoljstvo što je festival opstao dugi niz godina te kroz svoje postojanje potvrdio svoju kvalitetu.
Nakon predstave organiziran je i razgovor glumaca s publikom o predstavi na kojoj su sudjelovali glavni glumci Jerko Marčić, Linda Begonja, Vilim Matula i Branka Trlin koji su govorili o svojem iskustvu rada na predstavi te rada s redateljem Frljićem. Umjetnički direktor festivala, Nenad Šegvić rekao je na kraju razgovora kako je predstava od strane publike dobila visoku ocjenu – 4,8.
Festival se nastavlja već sutra izvedbom predstave “Susret” Teatra Exit iz Zagreba.
