Stotinu godina nakon praizvedbe u Milanu, prvi se put u riječkom HNK Ivana pl. Zajca izvodi „Henrik IV.“, jedno od najznačajnijih Pirandellovih djela. Premijerno će predstava Talijanske drame biti izvedena u subotu 3. prosinca 2022. u 19.30 sati.
„Henrik IV.“ fascinira balansiranjem između filozofskog promišljanja i dramskog intenziteta, kao i svojom aktualnošću. U vrijeme fake newsa, u kojem se neprestano propituje istinitost činjenica, tematiziranje relativnosti istine i identiteta u Pirandellovim metadramama relevantnije je nego ikada.
Nasuprot tendenciji povjeravanja klasika u ruke iskusnih redatelja, Talijanska drama odlučila je ciljati na nove generacije pa predati ovaj veliki izazov odnosno režiju ovog remek-djela talijanske književnosti upravo mladom Marcu Lorenziju, jednom od najzanimljivijih redatelja suvremenog talijanskog kazališta. Osim što je radio za velike talijanske institucije, upečatljiva je i njegova radna metoda, koja se usredotočuje na glumu, na (upravo pirandelističku) potragu za likom i njegovom individualnom, kako kaže sam redatelj, „ljepotom”.
Redatelj Lorenzi je u koautorstvu s dramaturgom predstave Lorenzom De Iacovom i adaptirao Pirandellov tekst, s tendencijom stvaranja suvremene predstave snažnog glumačkog izričaja, koja komunicira s novim medijima i tehnologijama.
Mladi autorski tim koji se već dokazao na talijanskim pozornicama najavljuje kako će Pirandellovu priču pokušati ispričati na hrabar i nov način.
„ Naša je adaptacija teksta započela prepoznavanjem temeljne teme predstave: našeg odnosa s vremenom koje prolazi. Straha Henrika IV., i sviju nas, da se pomirimo s izgubljenim prilikama, s izborima koje ne možemo ponoviti i maštom kao bijegom. S tog mjesta počeli smo iznova ispisivati tekst, a nakon sto godina od praizvedbe pitali smo se kako srušiti vremenske barijere i omogućiti gledatelju da u potpunosti uživa u djelu“, kaže dramaturg Lorenzo De Iacovo te pojašnjava kako su radili na jeziku pokušavajući pronaći suvremene ekvivalente, a u odnosima među likovima naglasili temeljna čvorišta, te dodali video koji se snima uživo kao alat za širenje kazališne stvarnosti.
„ Sve to polazeći od izvorne dramaturgije, tražeći transformaciju bez invazije, ostajući obazrivi i nevidljivi u reinvenciji dinamike, situacija i uloga, osluškujući dragocjeno nasljeđe jednog od najboljih i najreprezentativnijih tekstova Pirandellova „kazališta u kazalištu”, zaključuje De Iacovo.
„Sreća Henrika IV. je u tome što jedan slučajan događaj za njega zaustavi protok vremena. A kada se probudi, shvati da su vrijeme koje je on proveo u snu, u svojevrsnoj kazališnoj predstavi, ostali proživjeli „normalno“. No, više ne pronalazi sebe pa se pita nije li bolje vratiti se toj slici koju je izgradio“, govori redatelj Marco Lorenzi, a ono što ga, prema njegovim riječima, u ovoj priči duboko dira jest da Henrik nije lud jer vjeruje da je kralj Saksonaca, već je Henrikovo ludilo u tome što je pokušao zaustaviti vrijeme.
„U adaptaciji smo pokušali ukloniti nešto tog vremena koje se nataložilo i na stranicama Pirandella. Htjeli smo ukloniti tu prašinu koja je opteretila Henrikovo svjetlo, njegovu nesvjesnu revoluciju. Pokušali smo prevariti vrijeme, gledatelje i sebe same istim instrumentom kojim se koristi Henrik… Kazalištem.“
Glavnu ulogu u predstavi igra Aleksandar Cvjetković, a u ostalim su ulogama Leonora Surian Popov, Mirko Soldano, Anamarija Brđanović, Ivna Bruck, Giuseppe Nicodemo, Andrea Tich, Serena Ferraiuolo i Stefano Maria Iagulli te Deni Sanković koji se pojavljuje u videu kao mladi Henrik.
Scenografiju potpisuje Diana Ciufo, a kostimografiju Manuela Paladin Šabanović. Autori video materijala su Edoardo Palma i Emanuele G. Forte, autor glazbe i oblikovatelj zvuka je Marin Butorac, a oblikovatelj svjetla Predrag Potočnjak.
Predstava se izvodi uz titlove na hrvatskom jeziku, a na programu „Zajca“ je i 5., 9. i 10. prosinca.
