Artur Gervais (otac Drage Gervaisa) jedan od najznačajnijih dirigenata iz ovog dijela Hrvatske, a 1937. godine pokopan je u Bakru
Na jučerašnji dan prije dvije godine počela je djelovati sekcija Mješovitog zbora KUU Sklad. Druga obljetnica je između osaloga obilježena i polaganjem cvijeća na grob jednog od najznačajnijih dirigenata Sklada, Artura Gervaisa (oca Drage Gervaisa) koji je 1937. godine pokopan u Bakru.
KUU Sklad, osnovan davne 1877. godine, 1975. prestao je djelovati, da bi se 1999. udruga revitalizirala kroz djelovanje dviju klapa – muške i ženske.
Ponovnim ustrojem sekcije Mješovitog zbora Sklad udruga se vraila dugogodišnjoj tradiciji zborskog pjevanja koja traje od osnutka davne 1877. godine U sklopu udruge djelovale su razne sekcije: mješoviti zbor, tamburaški orkestar, limena glazba, glumačka sekcija.
Posebno se može istaknuti period u kojem je Sklad vodio Artur Gervais (Trst, 1877 – Bakar, 23. 6. 1937), zborovođa, orguljaš, kapelnik, učitelj pjevanja u ‘Nautici’.
Obljetnica Mješovitog zbora pada u doba kada se prisjećamo svojih pokojnika: prilika je da se prisjetimo i Artura Gervaisa koji je 1937. pokopan u Bakru. Prije 14 godina KUU SKlad je dao napraviti nadgrobnu ploču povodom 125-godišnjice Sklada. Ove godine članovi KUU Sklad su uredili grob nekadašnjeg maestra i položili na njega cvjetni aranžman.
Evo nekoliko riječi o Arturu Gervaisu…
Drago Gervais: BEZ DOMOVINE
„U tim teškim danima Gervaisovih, u vrijeme emigracije, Artur se premještao iz mjesta u mjesto. Bakar, Kraljevica, Sisak, Kraljevica, da bi se konačno obitelj zaustavila 1923. godine u Bakru. Tada su se počele sređivati i materijalne prilike. Barba Drago je studirao u Zagrebu, a nono Artur se posvetio glazbi. U to je vrijeme puno skladao i bio duša društvenog i glazbenog života u Bakru. Imao je puno zaduženja: pjevački zbor “Sklad”, bio je orguljaš i zborovo|a u crkvi, vodio je gradsku glazbu, u “nautici” je predavao pjevanje. Davao je i privatne satove, a moja mu je mama pomagala na taj način, da bi “preuzela” početnike, s kojima nono Artur nije baš imao strpljenja. Osim toga, smiješno ali istinito, nono Artur je u Bakru bio i zakleti tumač za turski jezik.
U Bakru je tada bilo živo: koncerti, priredbe (pjevane i glumljene), operete, i to sve vlastitim snagama. Bilo je i gostovanja; jedanput je u Bakru bio i Jakov Gotovac…
Bakrani su govorili: „Imamo Artura i Draga i ča nan više rabi…“
Imali su u njima i redatelja, i glazbenika, i glumca. Nono Artur je bio neobično društven čovjek. Bio je u stanju zabavljati desetine ljudi odjedanput. Osim što je bio društven i duhovit, bio je i neugodan kad bi se razljutio. Kad nešto nije “štimalo”, letjele su note na sve strane…“
