Priča o platanama (Platanus orientalis)
U posljednjoj emisiji „Tužibaba“ Radio Rijeke jedna gospođa postavila je tezu teorije zavjere o motivima obrezivanja drvoreda u Krešimirovoj ulici u Rijeci. Dobro ste pročitali, nije šala.
Zašto su u istom drvoredu neke platane raskošne i bujne a neke podšišane i skromne? Ista vrsta, isto okruženje, isti uvjeti života, ista briga gradske hortikulture, a opet toliko različiti. Razlozi sežu od teorija zavjere (Tužibaba) do teorije velikih brojeva odnosno slučaja. Istina je obično u sredini i zadire u transcendentalno poimanje platane kao načina spoznaje bića i otvara dilemu treba li obrezivati platane i pružiti im mogućnost nastavka života ili ih ostaviti u punoj krošnji i čekati da umru u ljepoti.
Platana I.
Zračna luka Rijeka otvorena je za promet 2. svibnja 1970. godine. Dakle promatrana platana stara je 45 godina. Preživjela je mnoge bure i nevere, tragične i lijepe trenutke, mijenjala države i direktore, namjene i promjene, što je ostavilo puno ”friži” i slomljenih grana. Namjerili su se na nju i bacali oko mnogi kvazi privatizatori, tajkuni, oligarhi čak, ali im takva okrljaštena nije nudila brzi povrat tuđeg novca.
A onda je, po onoj staroj ”pustite dijete materi jer ona najbolje zna što mu treba”, brigu o njoj preuzela lokalna i regionalna uprava i povjerila na upravljanje i nadzor stručnim kadrovima. A struka ko struka – determinira snagu i slabosti, prepozna prijetnje i prilike, konzultira se, savjetuje, koristi rezultatima najbolje prakse, procjenjuje rizike, uspostavi tim i donosi odluku – treba obrezati.
I dođoše vatrogasci obrezaše platanu, dođoše čistači i počistiše i urediše nered. I onda dođe proljeće i izrastu nove mladice, olistaše platanu i ona očara svoje posjetioce novim sjajem.
Poanta – može se – kad se hoće.
Platana II.
Energo d.o.o. formiran je 1989. godine kao pravni slijednik Voplina iz 1947. godine, a povijest mu seže u polovinu 19. stoljeća – dakle riječ je o dugovječnoj platani širokog debla, dubokih korijena i bogate krošnje.
Veliko stablo, velika krošnja znak su sigurne i debele hladovine. E, a u dobroj hladovini lijepo se može razmišljati o prolaznosti država, vlasti, direktora, uprava, gradonačelnika, nadzornih i drugih odbora.
Važno je ništa ne dirati, napose ne u bogatu krošnju. Pa ona štiti i od kiše, i od bure, i od sunca, stoga čemu obrezivanje? Ako je deblo i malo trulo, pa što? Ima lijeka i za to, namaknuti će se neki novci za sanaciju. Samo da je krošnja bogata, da nas što više stane pod nju.
A oni što govore da bi ipak trebalo malo obrezati kako bi se sačuvala za buduće generacije neka gledaju svoja posla, neka sebi potraže drugi hlad, a mi ćemo po svom – dok traje – traje.
I menadžment donosi odluku – ne treba nama nikakvo obrezivanje
Poanta – ima se – može se.
Epilog
Jednoga dana lokalna će novina objaviti vijest ”srušila se stoljetna platana” i ljudi će se u čudu pitati: kako? zašto? pa bila je lijepa, zar se nije mogla sačuvati?, zar niko nije vodio brigu o njenom zdravlju?, 
zar nitko nije vidio što se događa?
Iz ovoga naravno slijedi pouka.
Menadžment je zaslužan za uspjeh poduzeća kojeg vodi, ali i za propast poduzeća je odgovoran jedino neuspješan menadžer. Ako ne možeš upravljati poduzećem po pravilima menadžerske struke, izađi iz hladovine i makni se dovoljno daleko jer veliko stablo podugo pada.
