Onaj tko Rijeku doživi samo putem riječkog željezničkog kolodvora, teško da će se Rijeci i vratiti! Sveopćem dojmu raspadnutosti i prljavštine riječkog željezničkog kolodovra doprinosi otužno prazan prostor iz kojih su “pobjegli” svi osim jednog kioska za novine, razbijeni prozori i varata, otpadanje žbuke sa zidova, nezaštićene žice električnih instalacija koje vire iz zidova, improvizirane oglasne table na svakom koraku kakvih bi se postidjela i kreativna djeca iz vrtića, išarani i umrljani zidovi, natpisi i obavijesti „zaostali“ iz nekih davnih vremena, ispucala štukatura na truloj drvenariji koja se jedva drži za šarke…
Čak ne možemo govoriti o nekom „retro“ izdanju riječkog kolodvora, jer jedno je „svjesni retro“ koji uređenošću ambijenta namjerno podsjeća na neka druga arhitektonska i društvena razdoblja, a drugo je sveopća zapuštenost i raspadanje.
Mađarski građevinar i sveučilišni profesor Ferenc Pfaff (1851-1913), projektant riječkog kolodvora, zbog stanja u kojem je danas njegovo prvo kolodvorsko zdanje (projektirao je, između ostalog, i zagrebački Glavni kolodvor) zasigurno se „okreće u grobu“!
Nekoć blistava građevina, kreirana od glavne zgrade visoka svoda i dva dugačka krila, koja je nekoć blistala kao jedna od vodećih riječkih građevinskih atrakcija, danas je zapušteno zdanje koje se naočigled Hrvatskih željeznica ali i Grada Rijeke urušava samo u sebe.
O tome tko su krivci za ovakvo tužno stanje riječkog željezničkog kolodvora više u sutrašnjem nastavku, sada konstatirajmo stanje i promislimo što ono znači za sliku koju putnici-namjernici stiču o Rijeci ako prvi puta dolaze na Kvarner – na nesreću – vlakom.
Uljuđene europske zemlje najveću moguću pažnju posvećuju svojim putničkim terminalima, ulazima u grad, bilo autobusnim, brodskim, željezničkim, zrakoplovnim…
Prve dojmove o gradu, zemlji, pokrajini u koju dolaze putnici stječu preko slike uređenosti i funkcionalnosti putničkih terminala. Rijeka prema tim kriterijama, kada objedinimo sve putničke terminale u gradu, vjerojatno zauzima čvrsto zadnje mjesto. A tome ponajveći doprinos daje upravo riječki željeznički kolodvor.
Podsjetili smo željeznički kompleks smješten u samom središtu Rijeke jučer poslijepodne, i zatekli zaista otužnu sliku: malo „muvinga“, malo polazaka i dolazaka vlakova, malo putnika. No oni koje smo zatekli na peronima i u čekaonici rado su s nama podijelili zaprepaštenje izgledom riječkog željezničkog kolodvora:
– Pokušavamo pronaći informaciju o polasku vlaka prema Dalmaciji, ali se jako teško snalazimo – rekli su nam članovi njemačke obitelji Sauer iz Koelna koji su dio odmora poželjeli prokrstatiti europskim željeznicama.
No na ovakav „komfor“ nisu još naišli: – Navikli smo na europskim kolodvorima takve obavijesti vidjeti na elektronskim displejima, ali ovdje na ovom glavnom peronu postoji samo ova isprana i otrcana tabla na kojoj jako teško iščitavamo potrebne nam informacije, rekli su nam Sauerovi i dodali: – Ali moram reći da kolodvor u cijelosti odaje dojam siromaštva i nebrige za putnike koji dolaze u grad. Namjeravamo otići do centra Rijeke pa se nadamo da će se prvotni dojam o gradu poboljšati, zaključili su Sauerovi.
SUTRA: Što učiniti, kome se žaliti, tko je kriv?!
nastavak pročitajte OVDJE
