“Tek na temperaturama ispod 5 stupnjeva Celzijusa prekidamo rad jer se ne može koristiti “kemija” za čišćenje, a ni materijali se ne ponašaju adekvatno”, govori Eni Jukopila, voditeljica konzervatorsko-restauratorskih radova Željezničkom kolodvoru u Rijeci
Iako se mnogim Riječanima čini da se na dugo očekivanoj obnovi riječkog Željezničkog kolodvora već dulje vrijeme ne radi ništa, tome ipak nije tako!
Naime, iza najlonskih zavjesa i visokih skela kojima je kolodvor “opkoljen”, skriva se pravi mali mravinjak ljudi koji rade na obnovi, točnije restauraciji zgrade jer su tijeku opsežni konzervatorsko-restauratorski radovi na zidovima, reljefima i svim drugim detaljima koji ukrašavaju višestoljetnu zgradu-ljepoticu u samom središtu Rijeke.
Na obnovu riječkog željezničkog kolodvora čekalo se zaista (pre)dugo, najvećim dijelom zbog neodlučnosti vlasnika kolodvora – Hrvatskih željeznica.
Ipak, nakon što je sa zajednicom ponuditelja (tvrtke HEDOM d.o.o. i Spektar Gradnja d.o.o.) potpisan ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji kolodvorske zgrade u Rijeci, u vrijednosti 15,8 milijuna kuna, bez PDV-a, radovi su mogli početi.
Projekt obnove riječkog željezničkog kolodvora obuhvaća sanaciju pročelja zgrade, sanaciju prostora za prijam i otpremu putnika, sanaciju službenih prostora prometnog osoblja, sanaciju sanitarnog čvora za putnike i klimatizaciju zgrade.
Jedna od najvažnijih etapa u obnovi kolodvora su, naravno, konzervatorsko-restauratorski radovi. Njih već neko vrijeme izvodi stručni tim restauratora tvrtke Terracotta.
Riječ o zgradi unutar registrirane urbanističke cjeline grada Rijeke upisanoj u Registar nepokretnih spomenika kulture Republike Hrvatske rješenjem Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u Rijeci, koja još od izgradnje 1891. do danas primarno obnaša svoju izvornu funkciju.
Pročelju zgrade bit će vraćen prvobitni izgled i boja, a nova drvena stolarija također će biti izrađena u skladu s izvornim izgledom zgrade. Svih 100 otvora pročelja pažljivo će se rekonstruirati.
Iza “kulisa” od najlona, poput vrijednih mrava, njihove vrijedne ruke ne odvajaju se satima od zidova, reljefa i kamen od kojeg je izgrađen kolodvor. Svojim sićušnim alatima polako ali sigurno dovode povijesne elemente kolodvora do prvobitnog stanja, gotovo do savršenstva, upravo onako kako su izgledali i u vrijeme izgradnje kolodvora.
Unatoč nepovoljnim vremenskim prilikama koje možemo podvesti pod nazivnik “riječko vrijeme”, obilježeno kišom i tmurnim nebom usred dana, atmosfera među restauratorima je sve samo ne tmurna.
Eni Jukopila nam je objasnila i sam proces restauracije ukrasnih elemenata zgrade, od njihova mčišćenja pa sve do voskanja “terracotte”.
“Čišćenje elemenata na kojima se radi može proći glatko ukoliko je element očuvan i tada je potrebna samo sredstvo i četka. Ali na zgradi riječkog željezničkog kolodvora većinu elemenata bilo je potrebno zamijeniti.”, rekla nam je Eni Jukopila.
Potpuna zamjena ukrasnih elemenata obavlja se na način da se uzme otisak originala u silikonski kalup te se kalup iznova puni lončarskom glinom. Nakon 24-satnog sušenja kreće se na sljedeći korak. Dobro je to što je neke manje oštećene ukrasne elemente trebalo “samo” polijepiti i popuniti dijelove…
Foto: Mateo Levak/Riportal
Terracotta predstavlja skupni naziv za različite predmete i kiparske radove izvedene od lončarske gline, u ovom slučaju su to kipovi i reljefi.
Nakon što se konzola (element prikazan na slici ispod) izvadi iz kalupa potrebno je 2 sata do završetka montaže kroz proces ankeriranja (prikazanog kroz sljedeći niz fotografija).
Foto: Mateo Levak/Riportal
