Već 30 godina, za žene koje prolaze kroz najgore razdoblje svog života, postoji udruga koja ih prima širokih ruku i toplim zagrljajima. Udruga Nada, udruga žena operiranih od raka dojke, ženama pruža, među ostalim, psihološku podršku u vremenima kada se osjećaju najusamljenije, a to je tijekom liječenja od karcinoma, ali i za vrijeme oporavka. Ova, 2026. godina, njihova je slavljenička, a tim povodom će Udruga tijekom cijele godine organizirati posebne programe koji će im poslužiti i kao odskočna daska prema daljnjim uspjesima.
Iako uspjehom smatraju svaku ženu kojoj izmame osmijeh na lice i kojoj olakšaju teret koji nosi, ostvariti uspjeh za njih znači i mijenjati društvo – izbrisati tabue, osnažiti svjesnost žena o svojoj vlastitoj vrijednosti, ali i lobirati kod institucija.
Tri desetljeća, u trenucima kada se život iz temelja promijeni, žene u Udruzi Nada – Rijeka pronalaze sigurno mjesto razumijevanja, podrške i nade. Kroz razgovor, zajedništvo i razumijevanje, Udruga pruža oslonac ženama tijekom liječenja karcinoma dojke, ali i u razdoblju oporavka kada je podrška jednako važna kao i sama terapija.
Ova godina je za udrugu posebno emotivna i svečana jer obilježava 30 godina neprekidnog djelovanja. Tim povodom tijekom cijele godine organiziraju niz humanitarnih, edukativnih i javnozdravstvenih programa kojima žele dodatno osnažiti žene, ali i potaknuti društvo na otvoreniji razgovor o bolesti koja pogađa tisuće obitelji. Planirani su susreti podrške, predavanja stručnjaka, javne kampanje, radionice za očuvanje mentalnog zdravlja te aktivnosti usmjerene na važnost preventivnih pregleda i ranog otkrivanja bolesti.
No, najveća vrijednost udruge nije samo u programima koje provodi, već u osjećaju zajedništva koji stvara. Svaka žena koja zakorači kroz njihova vrata dobiva poruku da nije sama. Upravo zato članice udruge svoj uspjeh ne mjere brojkama, nego zagrljajima, vraćenim osmijesima i trenucima kada uspiju vratiti vjeru i snagu onima kojima je najpotrebnija. Kroz 30 godina djelovanja, njihova misija ostaje ista: graditi društvo u kojem nijedna žena neće prolaziti kroz borbu sama.
Prije nekoliko mjeseci na čelo Udruge žena operiranih od raka dojke Nada – Rijeka došla je Inka Miškulin, psihologinja i psihoterapeutkinja s bogatim iskustvom rada u području mentalnog zdravlja.
Koji su planovi vezani uz Udrugu Nada? Koje ste si ciljeve postavili?
Kada sam preuzela predsjedništvo, odmah mi je bilo jasno da nasljeđujem nešto iznimno vrijedno – trideset godina povjerenja, ljubavi i predanog rada. Moj je cilj to naslijeđe sačuvati i nadograditi. Konkretno, radimo na jačanju programa psihološke podrške, razvijamo mentorski program u kojem iskusnije članice podržavaju novodijagnosticirane žene, te intenzivno radimo na vidljivosti Udruge – i u digitalnom prostoru i u zajednici. Želimo biti još dostupnije, još prepoznatljivije i još snažniji glas za žene koje prolaze kroz ovo iskustvo. Dugoročno, cilj mi je da NADA postane važan suradnik ne samo za oboljele žene, nego i za zdravstvene institucije, lokalne vlasti i širu javnost kada govorimo o kvaliteti života žena s dijagnozom karcinoma dojke.
Koliko Nada ima članica? Što sve oboljela žena može dobiti u Udruzi?
Trenutno imamo oko 250 članica, ali naš utjecaj seže puno dalje – jer svaka žena koja prođe kroz naša vrata odnosi tu toplinu sa sobom i dijeli je dalje. Što sve žena može dobiti? Prije svega – razumijevanje. Netko tko je prošao isto i zna što znači ta dijagnoza za ženu, ali za obitelj. Uz to nudimo psihološku podršku, grupne susrete podrške, edukativna predavanja, radionice, informacije o pravima i mogućnostima liječenja, pravnu pomoć u ostvarivanju svojih prava, limfnu drenažu , koja je izuzetno važna za žene s limfedemom nakon operacije i vježbe. Važno mi je naglasiti da podršku ne pružamo samo tijekom liječenja – oporavak nakon liječenja je jednako zahtjevan, a upravo u tom razdoblju žene često ostaju bez institucionalne podrške. Mi smo tu i tada.
Ove godine slavite 30 godina postojanja. Pripremate jedno pravo slavlje života?
Slavimo život – to je naš moto ove jubilarne godine i on savršeno opisuje što nam je namjera. Nije ovo slavlje radi slavlja – ovo je zahvalnost. Zahvalnost svim ženama koje su nam povjerile svoje najteže trenutke, svim volonterkama i stručnjacima koji su godinama tkali ovu mrežu podrške, i svim institucijama koje su uz nas. U lipnju organiziramo Svečanu akademiju kao središnji događaj obilježavanja, a kroz cijelu godinu pratit će nas niz programa – edukativnih, javnozdravstvenih, kulturnih. Želimo da ova godina bude i odskočna daska – da uđemo u sljedećih trideset godina s još više snage, znanja i resursa.
U uvodu govorimo o psihološkoj pomoći koje žene mogu dobiti u Udruzi. No, postoje i druge vrste pomoći koje su im dostupne…
Da, psihološka podrška je naša srž, ali nismo samo to. Žene kod nas mogu dobiti pravovremenu informaciju – a to je često neprocjenjivo jer se u sustavu zdravstvene skrbi lako izgubiti. Upućujemo ih na relevantne stručnjake, pomažemo im razumjeti što ih čeka u pojedinim fazama liječenja, podržavamo ih u komunikaciji s liječnicima. Imamo i predavanja o prehrani, kretanju, hormonskim promjenama, o mentalnom zdravlju nakon liječenja. Surađujemo s KBC Rijeka i Nastavnim zavodom za javno zdravstvo PGŽ upravo kako bismo tu podršku učinili što kompletnijom. Žena koja dođe k nama ne dolazi samo po utjehu – dolazi po konkretnu pomoć i odlazi osnažena.
Koliko žena oboli od karcinoma dojke u našoj županiji? Preventiva je neizmjerno bitna?
U Primorsko-goranskoj županiji godišnje se dijagnosticira između 250 i 300 novih slučajeva karcinoma dojke. To su stvarne žene – majke, supruge, prijateljice, kolegice. Rak dojke danas, zahvaljujući napretku medicine, sve više postaje kronična bolest s kojom se može živjeti dostojanstveno i kvalitetno – ali samo ako se otkrije na vrijeme. I tu nema kompromisa: rano otkrivanje spašava živote. Mamografski probir, redoviti samopregledi, edukacija – to nisu fraze, to je razlika između prve i četvrte faze bolesti. Zato se NADA toliko angažira na preventivnim kampanjama, posebno u Ružičastom listopadu i kroz akcije Dani narcisa. Svaka žena koja zbog nas ode na pregled je naša pobjeda.
Nakon liječenja dolazi jedno vrlo izazovno razdoblje za oboljele. Koliko je važno da se u tim trenucima žene ne osjećaju usamljeno?
Ovo me pitanje posebno dirne jer znam iz prvog reda koliko je to razdoblje zapravo zanemareno. Dok traje liječenje, žena je okružena – liječnicima, medicinskim sestrama, obitelji koja je mobilizirana. A onda liječenje završi i… tišina. I žena ostane sama s pitanjem: tko sam ja sada? Što s ovim tijelom koje se promijenilo? Što s ovim strahom koji ne nestaje? Upravo tu ulazimo mi. Psihološka podrška u fazi oporavka nije luksuz – ona je medicinski neophodna. Istraživanja jasno pokazuju da socijalna podrška i psihološka stabilnost izravno utječu na ishode liječenja i kvalitetu života. Mi to znamo i živimo svaki dan.
Udruga Nada ima pojačanja u ulogama ambasadorica i ambasadora. Na koji način oni mogu pomoći Udruzi?
Ambasadorice i ambasadori su naš most prema široj zajednici. To su osobe – javne i poznate – koje vjeruju u našu misiju i voljne su je zastupati svojim glasom, ugledom i prisutnosti. Oni mogu doprijeti do publika koje mi sami ne bismo dosegli, mogu normalizirati razgovor o raku dojke u javnom prostoru, mogu potaknuti žene da se pregledaju, da potraže pomoć, da ne šute. U ovom vremenu kada informacije putuju brže nego ikad, autentičan glas koji kaže “ovo je važno” – vrijedi više od bilo koje kampanje. Posebno nam je stalo do toga da ambasadorice budu i žene koje su same prošle kroz bolest, jer njihova priča ima snagu koju ništa drugo ne može nadomjestiti.
I sami ste prošli kroz tu bolest. Što se mijenja kod žena? Što bi se trebalo promijeniti?
Da, prošla sam. I mogu reći ono što mnoge naše žene govore – postoji život prije i život poslije, i taj život poslije može biti dublje, smislenije iskustvo. Bolest te primorava da staneš. Da preispituješ. Da odlučuješ što je zaista važno. Mnoge žene otkriju u sebi snagu za koju nisu znale da postoji. Mijenjaju se prioriteti, mijenjaju se odnosi, mijenja se odnos prema vlastitom tijelu i prema sebi. No da bi se to pozitivno preoblikovanje moglo dogoditi, žena mora imati podršku. Mora se osjećati sigurno. Mora znati da nije sama. Ono što bi se trebalo promijeniti je sustav – koji ženu ne pušta kući s otpusnim pismom kao da je sve gotovo. Oporavak tek počinje. I tu društvo ima ogromnu odgovornost.
Što konkretno planirate poduzeti po pitanju još veće vidljivosti Udruge?
Radimo na nekoliko razina istovremeno. Gradimo novu digitalnu prisutnost – web stranicu, aktivniji profil na društvenim mrežama – jer žene danas informacije traže online i mi moramo biti tamo. Intenzivno surađujemo s medijima, poput ovog razgovora, jer vjerujem u snagu autentične priče ispričane široj publici. Razvijamo partnerstva s institucijama – gradom, županijom, zdravstvenim ustanovama – kako bismo naše programe mogli provoditi s većim dosegom i resursima. I nastavljamo s terenskim radom: predavanjima po cijeloj županiji, prisutnosti na javnim događanjima, akcijama koje žene potiču na preventivne preglede. Vidljivost nije cilj sama po sebi – vidljivost je sredstvo kojim dopiremo do žene kojoj je naša poruka potrebna upravo danas.
Sto biste savjetovali ženama koje su oboljele, onima u oporavku, ali i onima kojima dijagnoza tek dolazi?
Ženama koje su upravo dobile dijagnozu rekla bih: udahnite. Jedna informacija odjednom. Ne morate imati sve odgovore danas. Dopustite sebi da se bojite – strah je normalan – ali ne dopustite da strah odlučuje umjesto vas. Potražite podršku, dođite k nama, razgovarajte.
Ženama u oporavku: oporavak nije linearan i nije brz. Budite strpljive prema sebi. Vaše tijelo je upravo prošlo nešto ogromno. Dajte mu – i sebi – vremena.
A ženama kojima to tek dolazi – nadam se da nikad neće doći – rekla bih samo jedno: idite na pregled. Redovito. Bez izgovora. Rano otkrivanje nije klišej – to je život.
Rak dojke više nije tabu tema, ali stigma još nije nestala. Kako se ona očituje?
Točno. Napravili smo ogroman iskorak – danas se o raku dojke govori otvoreno, u medijima, u javnom prostoru, ima puno kampanja, ružičasti listopad, dani narcisa itd. Ali stigma je podmukla i ona se skriva u finijim mjestima. U pogledu suradnika koji ne zna kako reagirati. U pitanjima koja ne bi trebala biti pitanja: “Jesi li izgubila kosu? Jesi li izgubila dojku?” U pretpostavci da žena koja je bolesna ili koja se oporavlja više nije “cjelovita” ili “funkcionalna”. U tišini partnera koji ne zna što reći. Stigma danas nije gruba – ona je tiha, nesvjesna i upravo zato teža za prepoznati i adresirati. Zato mi ne radimo samo s oboljelima – radimo i s njihovom okolinom, s društvom.
Vaša vrata Nade su svima otvorena. Gdje vas možemo pronaći?
Pronađete nas na adresi Milana Smokvine Tvrdog 5 u Rijeci. Tu smo, otvoreni, dočekujemo svakoga tko pokuca. Možete nas kontaktirati i putem naše web stranice i društvenih mreža gdje sve više dijelimo sadržaje koji mogu biti od koristi. Za kraj ovog razgovora poručila bih samo ovo: NADA nije samo ime. To je ono što nudimo svakoj ženi koja prijeđe naš prag. I dok god postoji jedna žena kojoj je ta nada potrebna – mi ćemo biti tu. Trideset godina smo bili tu. Bit ćemo i dalje. Slavimo život – jer život vrijedi slaviti
