U četvrtak, 16. veljače 2023. godine, s početkom u 18.00 sati, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, Krešimirova 26 c, bit će predstavljen jedinstven istraživačko-restauratorski projekt vezanog uz skulpturu Jezgra (Okovano staklo) autora Raoula Goldonija.
Riječ je o projektu Slučaj Goldoni kojim se, prvi put nakon više od četiri desetljeća, jedini autorov rad zastupljen u muzejskoj Zbirci skulpture, a naslovljen Jezgra (Okovano staklo), iz 1973. godine, vraća u izlagačku i muzeološku funkciju i tom prilikom izlaže javnosti.
Ovim činom, u koji je utkana i dodatna priča o humanim vrijednostima i prijateljstvu, ujedno se obilježava četrdeseta godišnjica preranog odlaska velikog umjetnika Raoula Goldonija (1919. – 1983.). Goldoni je bio međunarodno priznat i nagrađivan umjetnik kojeg povijest umjetnosti definira kao pionira novog pokreta u umjetničkom oblikovanju u staklu, poznatog kao Studio Glass Movement.
U sklopu predstavljanja, u četvrtak će u MMSU-u biti izložena skulptura Jezgra (Okovano staklo), bit će prikazan kratki video intervju s Liviom Segusom jednim od vodećih autoriteta za staklo, a Duška Sekulić Ćiković, viša konzervatorica – restauratorica održat će predavanje odnosno prezentaciju samog projekta Slučaj Goldoni.
Posebnost ovog rada leži u činjenici da je jedna od pet staklenih ploča Goldonijeve skulpture Jezgra (Okovano staklo) bila teško oštećena i zagubljena. Novi život joj je, u ime dugog prijateljstva i umjetnosti, podario Livio Seguso, renomirani umjetnik u staklu i nekadašnji suradnik i prijatelj Raoula Goldonija. Na ovaj način je, tijekom istraživanja i restauracije Goldonijeve skulpture, potaknuta međumuzejska, interdisciplinarna i međunarodna suradnja. Naime, Livio Seguso je umjetnik koji izuzetno dobro poznaje Goldonijev rad s obzirom da je u Segusovoj muranskoj radionici izveden niz Goldonijevih djela, a u kratkom video intervjuu, realiziranom u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti u Veneciji, Seguso obnavlja sjećanja na Goldonija.
Radi se o periodu ranih 60-ih i 70-ih godina, kad su započeli suradnju, o čemu Seguso izjavljuje: “Među nama se stvorilo veliko i recipročno poštivanje, iz kojeg je nastala želja za suradnjom, za koju vjerujem da nas je obostrano nadopunila i obogatila.“ I konačno, imajući u vidu složenu povijest skulpture Jezgra te brigu za njezinu budućnost, MMSU je u suradnji s Riječkom razvojnom agencijom Porin napravio cjelovito 3D skeniranje rada. Ovaj inovativni oblik zaštite muzejske građe prvi je takav primjer unutar zbirki MMSU-a i tijekom najavljene prezentacije, bit će prikazane i ove iskorištene mogućnosti suvremene tehnologije u funkciji dokumentacije i zaštite umjetnina.
Osim u četvrtak, 16. veljače 2023., skulptura i video intervju bit će dostupni javnosti za razgledavanje i sljedećeg dana, u petak, 17. veljače, od 10 do 15 sati, uz mogućnost stručnog izlaganja po prethodnoj najavi na sljedeći mail: duska.sekulic-cikovic©mmsu.hr ili telefon 051/ 492 617
Raoul Goldoni (Split, 27. 1. 1919. – Zagreb, 24. 3. 1983.), hrvatski slikar, kipar, likovni urednik, projektant interijera, dizajner. Goldoni je umjetnik kojeg povijest umjetnosti definira kao pionira novog pokreta u umjetničkom oblikovanju u staklu, poznatog kao Studio Glass Movement. Dr. Ive Šimat Banov, govoreći o njegovom umjetničkom opusu u recentnoj monografiji znakovitog naslova: Raoul Goldoni, Čovjek od svjetlosti, kaže: “Jer nije riječ o jednom imenu ili opusu, nego o novoj civilizaciji i kulturi oblika”. Međunarodno priznat, dobitnik više značajnih priznanja, ostaje “u sjeni svoje bogate ličnosti, hermetski zatvoren prema publicitetu ali neograničeno otvoren prema svijetu u kojem živi, kojeg stvara.“ Goldoni ostavlja brojna djela “rasuta po uglednim kolekcijama širom svijeta i u svojoj domovini, pohranjenim u vitrinama najbiranijih kulturnih institucija, u privatnim kolekcijama, ponajviše u krilu svoje obitelji.”
Livio Seguso (Murano, 19. 9. 1930.), talijanski kipar. Za Segusa je uobičajeno reći kako je umjetnik koji, kao malo tko, poznaje staklo. Iznimno bogato znanje i virtuoznost koje, od rane mladosti, stječe u okruženju muranskih majstora (Barbini, Salviati) koristi u svojstvu idealnog interpretatora umjetničkih ideja umjetnika (Luciano Gaspari, Raoul Goldoni) te u hrabrom iskoraku inovacijama i eksperimentiranju tehničkim procesima i materijalima, ostvarujući tako snažan unutarnji poriv za vlastitim umjetničkim kreacijama. Punu umjetničku zrelost ostvaruje izložbom u Muzeju moderne umjetnosti u Ca’Pesaro, 1980., povijesnim događajem kojim je dana legitimnost staklu kao punopravnom umjetničkom mediju. Djela su mu izlagana u Europi, SAD-u, Japanu. Dobitnik je više nagrada, među kojima i nagrade Artelaguna venecijanskog Biennala za rad Vegetazione (1995.).
