“Time će svaki zaposleni stanovnik Rijeke osjetiti određeni rast svog osobnog dohotka”, poručio je danas Nikola Ivaniš, kandidat za gradonačelnika Rijeke
Kandidat Primorsko goranskog saveza za gradonačelnika Grada Rijeke Nikola na današnjoj je konferenciji za novinare predstavio dio svoga izbornog programa
Kako je rekao, onog njegova dijela što izravno utječe na unapređenje života i podizanje standarda Riječanki i Riječana.
Između ostaloga, Ivaniš je istaknuo sljedeće:
„Živimo u krizno epidemijsko, takozvano „covid doba“, a, osim brige za zdravlje, obilježava ga izraziti pad prihoda trgovačkih društava, poduzetnika, obrtnika… Mnoštvo je malih i srednjih poduzeća zatvoreno i danas nitko ne može procijeniti, a kamoli jamčiti da će ona u neko buduće „poscovid doba“ biti otvorena. Izgubljen je velik broj radnih mjesta i gotovo je sigurno da će nezaposlenost u određenom postotku i dalje rasti, a posebno s obzirom na očekivanu stagnaciju ili pad turističkog prometa. Sav taj pad prihoda nesumnjivo će se odražavati i na proračune, od državnog do onih lokalnih koji se ponajprije pune porezom na dohodak. Dakle, iluzorno je očekivati dosadašnji tempo punjenja gradskog proračuna Grada Rijeke tim porezom, a o rastu sada ne trebamo niti razmišljati.
Ali se i u takvim okolnostima svi moramo zapitati – što u takvoj situaciji učiniti za građane? Moj odgovor je da, unatoč svim okolnostima, postoji prostor za unapređenje života građana i podizanje njihovog standarda.
Kao prvo, vratit ću gradski prirez sa sadašnjih 15 na 12 posto koliko je iznosio prije posljednjeg povišenja. Time će svaki zaposleni stanovnik Rijeke osjetiti određeni rast svog osobnog dohotka.
Drugo, nakon pomnih analiza i konzultacija, zaključio sam da je posve realno sniziti cijene određenih komunalnih usluga, odnosno režijske troškove riječkih domaćinstava. Stoga obećavam građanima da ću cijenu vodoopskrbe i odvodnje, cijenu zbrinjavanja i odvoza otpada i cijenu grijanja sniziti za 10 posto.
To se apsolutno mora učiniti i ja to hoću.
Treće, neću dozvoliti da riječki mališani ostanu neupisani u vrtiće.
Od njihovih roditelja, mladih obitelji, očekujemo da rade pa, prema tome, moraju imati mogućnost upisa svoje male djece u vrtiće. Niti jedno dijete neće ostati neupisano. To, dakako, znači otvaranje novih vrtića, a mogućnosti ima više: od gradnje montažnih objekata do stavljanja u funkciju napuštenih državnih zgrada ili, pak, prenamjene zatvorenih područnih škola na obodima grada u dječje vrtiće. Uz to, riječki vrtići, barem dio njih, apsolutno moraju uvesti mogućnost cjelodnevnog boravka djece u njima. U nekim obiteljima oba roditelja ili samohrani roditellj radi drugu smjenu pa se i djeci u takvim slučajevima mora omogućiti boravak u vrtiću do večernjih sati. A identična situacija događa se i s djecom nižih razreda u riječkim osnovnim školama. Dakle, prema sličnom modelu i njih treba zbrinuti u školama. S organiziranim nadzorom, ručkom i svime onime što je potrebno za adekvatan boravak školaraca do dolaska roditelja s posla.
I na koncu, ma koliko građanima to sasvim sigurno nije najvažniji problem, prema svim anketama na apsolutno prvom mjestu njihova zanimanja je gradnja novog autobusnog kolodvora.
Nema, dakle, nikakva spora oko toga treba li ga graditi. Međutim, postojeći ponuđeni projekt, prema mišljenju stručnjaka, pa i zainteresiranih ulagača s kojima sam razgovarao, preopterećen je brojnim, a bespotrebnim sadržajima. Što će na autobusnom kolodvoru još jedan glomazni trgovački centar ili mnoštvo nekakvih zabavnih sadržaja? Prema tome, ponuđeni je projekt preglomazan i preskup pa mu je potrebna temeljita preobrazba. Uz to, struka ne problematizira njegovu ponuđenu poziciju. Štoviše, blizina željezničkog kolodvora i stvaranje jedne logične prometne cjeline ustvari je poželjna. No, ponavljam, njegovu je gradnju naprosto potrebno značajno pojeftiniti i vjerujte da će se tada pojaviti zainteresirani ulagači, a postoje”, zaključio je Ivaniš.