Mauro Barak desetogodišnji je dječak iz Rijeke koji već šest godina boluje od rijetke i teške bolesti zbog koje mu se ne okoštava potkoljenica.
Dosad je imao jednu operaciju na mozgu u Zagrebu i tri operacije noge u Beču. Nijednu od operacija u Beču mu nije platio HZZO, baš kao ni ostale troškove liječenja koje su Maurovi roditelji uz pomoć donacija građana platili već oko pola milijuna kuna.
HZZO tvrdi da je liječenje moguće i u Hrvatskoj, iako za to nemaju baš nikakve dokaze
Kako prenosi portal Index.hr HZZO mu odbija platiti liječenje u inozemstvu jer tvrde da je ono moguće i u Hrvatskoj, iako za to nisu predočili nikakve dokaze. Istovremeno se u bolnici u Beču liječe i dvije djevojčice iz Hrvatske koje također imaju istu dijagnozu kao Mauro, a njihove troškove liječenja plaća HZZO.
Maurovi roditelji godinama se već bore s HZZO-om, a trenutno se pred riječkim sudom vode dva postupka u kojima roditelji traže od HZZO-a da podmiri troškove Maurova liječenja. HZZO ih je svaki put odbio, ponavljajući im kako je Maurovo liječenje moguće u Hrvatskoj. Tako su prihvatili vještačenje dr. Darka A. koji je prije radio na Rebru, a sad radi u privatnoj poliklinici. On je u svom mišljenju o Maurovu liječenju u Beču kazao da “zbog interesa bolesnika u Hrvatskoj i interesa hrvatskog zdravstvenog sustava, ne postoje opravdani razlozi za kirurški postupak u inozemstvu”.
Tim je riječima jasno dao do znanja da se Maurovo liječenje u inozemstvu smatra neisplativim, iako se u Beču, kako smo naveli, s istom dijagnozom liječe i dvije djevojčice iz Hrvatske na teret HZZO-a.
Dvije djevojčice s istom dijagnozom liječe se u Beču na teret HZZO-a
Dr. Darko A. navodi da mu je poznato kako je prije više od 10 godina troje bolesnika s Maurovom dijagnozom liječeno u Hrvatskoj i da su sad dobro. Iako je poznato da medicina svakim danom napreduje, dr. u mišljenju navodi da se u hrvatskim bolničkim ustanovama već više od 20 godina koristi vanjski fiksator, međutim Mauru je ugrađen onaj koji se u Hrvatskoj još, kaže nam njegova majka, nije koristio.
Razgovarali smo s Maurovom majkom Ines Hrelja Barak koja nam je rekla da osim Maura i dviju djevojčica, u Hrvatskoj od iste dijagnoze boluje još jedan dječak koji čeka da mu HZZO odobri liječenje u inozemstvu, prenosi Index.hr
Maurova majka: Ako je liječenje u Hrvatskoj moguće, zašto bi onda liječnik slao dječaka u Beč?
“Dječak je išao na Šalatu kod liječnika koji je zamijenio dr. Darka A. nakon što je ovaj otišao u mirovinu i sad radi u bolnici Sv. Katarina. Taj je liječnik pregledao dječaka i dao je mišljenje da je najbolje da dječak ode na liječenje u Beč, u kliniku gdje se liječe dvije djevojčice i naš Mauro. Znači ako se liječenje, kao što tvrde u HZZO-u za Maura, može obaviti u Hrvatskoj, zašto bi onda liječnik slao dječaka u Beč. Stvar je u tome što se u Hrvatskoj neuspješno liječe djeca s ovom dijagnozom. Mi smo tražili HZZO da nam u predoči dokaze koji bi pokazali da se liječenje ove dijagnoze uspješno obavlja u Hrvatskoj, nikad nam nisu odgovorili. Sad protiv njih vodimo dva postupka na sudu. U jednom tražimo da odobre financiranje Maurove prve operacije u Beču na kojoj je bio u srpnju 2017. U drugom postupku tražimo da plate njegovo cjelokupno liječenje”, rekla je za Index Ines Hrelja Barak.
Mauro je, kaže nam njegova majka, posljednju operaciju imao u siječnju kad su mu skidali vanjski fiksator, a sad je izvrsno. Tad je bio mjesec i pol u gipsu i sve je to uspješno prebrodio i sad se sve vraća u normalu, ponovno trči i uspješno pohađa 4. razred. Iako je ove školske godine zbog operacija bio samo dva mjeseca u školi, zahvaljujući učiteljici koja mu dolazi doma, uspješno je savladao cjelokupno gradivo.
Majka: To što Mauro danas hoda mogu zahvaliti samo činjenici da je liječen u Beču
“Bilo nas je strah kako će sve proći nakon operacije na kojoj je bio u rujnu, pa u siječnju jer je morao nositi natkoljeničnu ortozu što mu stvara problem u kretanju i odlasku na WC, no on je sve super prihvatio. Rekao mi je: ‘Mama, kako sam prošao sve, što je meni jedna natkoljenična ortoza’. Dakle, iako se nakon operacije prvo probudio u natkoljeničnom gipsu pa je kasnije morao nositi ortozu, on je sve super prihvatio. Inače, troškove liječenja jedva podnosimo, ogromni su. Operacija u rujnu stajala je 100.000 kuna, sad smo za sud platili prevođenje medicinske dokumentacije s njemačkog 10.000 kuna, morali smo dati 5 tisuća kuna za vještačenje, a sudac nam je rekao da će se taj iznos i utrostručiti. Na sreću nam naša odvjetnica radi pro bono i ona je stalno uz nas”, rekla nam je Ines Hrelja Barak.
Navodi i kako uspjeh u liječenju i to što Mauro danas hoda mogu zahvaliti samo činjenici da je liječen u Beču. Tamo se takve vrste operacija, kaže, obavljaju češće i njihov zdravstveni sustav raspolaže najnovijim medicinskim rješenjima.
Dvije pune godine su, kaže, čekali na prvo ročište i tad je, navodi, donesena presuda da Mauro ima pravo na obnovu postupka.
“HZZO je na to odgovorio onim istim rješenjem koje su slali nama, a to je da mu se odbija liječenje u inozemstvu. Potom smo krenuli na suđenje i sad to traje. Stvar je u tome što se borimo s liječnicima iz vrha hrvatske ortopedije jer su svi povezani, a njih zovu za vještake. Dosad nijednom HZZO nije uzeo u obzir Maurovu medicinsku dokumentaciju iz Beča. Strašno je to da oni navode da se u Hrvatskoj već 20 godina upotrebljava isti princip liječenja kod Maurove bolesti, iako medicina svakim danom napreduje. Uostalom, kako sam već rekla, dvije djevojčice iz Hrvatske se s istom dijagnozom liječe u Beču na teret HZZO-a pa ne znam zašto uporno odbijaju Maura, obrazlažući da se njegovo liječenje može obaviti u Hrvatskoj”, ispričala nam je Ines Hrelja Barak koja dalje nastavlja borbu za sina.
Index.hr je poslao upit HZZO-u zašto Mauru ne odobravaju liječenje na teret HZZO-a i imaju li dokaze o uspješnosti liječenja njegove bolesti u Hrvatskoj, kao i zašto se dvije djevojčice s istom dijagnozom mogu liječiti u Beču, a Mauro ne. Odgovoreno im je da ne mogu komentirati konkretan slučaj.
“HZZO ne može komentirati konkretan slučaj. Svaki slučaj se posebno razmatra, bez obzira na istu dijagnozu, uvažavajući kompleksnost svakog pojedinog slučaja, a prema stručnoj procjeni i mišljenju odgovarajućih doktora specijalista i konzultanata HZZO-a”, stoji u odgovoru HZZO-a.
