Umjesto fraze “ubij me nježno”, poznate po istoimenoj knjizi, filmu i pjesmi u izvođenju Roberte Flack, upotrijebite frazu “centraliziraj me nježno” i bit će vam odmah jasno
Piše: Neven Šantić
Slatkorječiva najava izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako bi se navodno obuzdala potrošnja u zdravstvenom sustavu, nježno će dovesti do daljnje centralizacije ionako prilično centralizirane zemlje, a naposljetku od stvarnih ušteda neće biti ništa. Možemo čak proročanski reći, jer tako je to s centralizacijom kod nas, da će se stanje tamo gdje je danas dobro pogoršati, a u onim dijelovima Hrvatske gdje je stanje zdravstvene zaštite loše ili lošije od prosjeka, neće se popraviti.
Jasno je da su na ovu najavu reagirali iz Primorsko-goranske županije kojoj ostaje Dom zdravlja, a gdje Zavod za hitnu medicinu, Nastavni zavodi za javno zdravstvo, thalassotherapije u Opatiji i Crikvenici te Psihijatrijska bolnici Rab, koje im država namjerava oduzeti, solidno funkcioniraju. U ove se ustanove ulaže, imaju dobru reputaciju i kadrove, nisu u gubicima, što znači da se Županija ponašala kao dobar vlasnik i da se država u to ne bi trebala petljati.
Jasno je da će na ovu najavu iz Zagreba reagirati i IDS kojemu je svako razvlaščivanje županija (regija) crvena krpa pred očima.
Reagirat će i svi ostali koji su skloni decentralizaciji, kao i oni koji će uvijek naći načina suprotstaviti se odlukama vlasti koje znače više moći i sredstava u državnim rukama, što će reći pod nadzorom onih koji predstavljaju državu, uključujući i državne činovnike. Naravno, bit će i onih koji će podržati namjeru predlagatelja izmjena zakona kao “doprinos racionalizaciji” i tome slično, iako će im za to manjkati podataka i argumenata.
No, pustimo ovaj put politiku i političare. Oni će svoje bitke voditi njima znanim kanalima sve do trenutka definitivne odluke.
Zapitajmo se kako na ovo reagiraju građani, što bi se reklo, krajnji korisnici usluga spomenutih ustanova, a čiji bi stav zapravo trebao biti signal vlastima da li da istraju ili da odustanu od zakonskih promjena.
A reagiraju slabo i nikako. Proteklih nekoliko dana, od kada je ministar Beroš najavio izmjene Zakona, informacije o tome nisu bile u vrhu čitanosti niti jednog portala, a slično je i s ostalim medijima. Postalo je pravilo da gotovo više nitko ne reagira na informacije vezane za centralizaciju odnosno decentralizaciju, uključujući tu i regionalizaciju, pa čak i kada je riječ o određenom problemu koji se, poput kvalitete usluga u zdravstvu, dotiče svake građanke i svakog građanina.
Zašto je to tako? Zato što su, nakon dugogodišnjih neuspješnih bitki za teritorijalni preustroj Hrvatske i seljenje ovlasti s državne na niže razine, pobornici centralizma uspjeli u javnom mnijenju, i uz svesrdno zalaganje brojnih medija, stvoriti dojam da je tu riječ samo o goloj borbi za političku moć i “komadanje zemlje na regije”, da su “svi isti” (i oni koji su za za centralizaciju i oni koji su za decentralizaciju), te da su, a to je najveća podvala, takozvani lokalni šerifi gori za građane od državnih šerifa, dužnosnika i činovnika.
I građani su nasjeli. I dalje nasjedaju.
Nitko normalan ne može tvrditi da su lokalni političari sami po sebi nevine dušice i da su odreda bolji od nacionalnih. No, nije u tome problem. Em građani su ti koji ih biraju i snose posljedice svojih odluka pa ih mogu i promijeniti, em tako funkcionira demokracija.
Problem je u tome što je jednostavno nenormalno da se iz jednog centra može bolje upravljati rješavanjem problema građana nego to činiti na najnižoj mogućoj razini vlasti, županiji ili gradovima/općinama, gdje se stvari bolje vide i lakše rješavaju. To je temeljno demokratsko (EU) načelo supsidijarnosti, inače preuzeto iz crkvenog prava, prema kojemu odlučivanje o zajedničkim pitanjima mora biti preneseno na najniži mogući stupanj društvene organizacije.
Dakle, nema tu nikakvog komadanja zemlje ni hiperprodukcije lokalnih šerifa. Kod decentralizacije i regionalizacije riječ je uvijek o funkcionalnom načelu najboljeg načina rješavanja zajedničkih problema građanki i građana.
A to se, često, kosi s interesima određenih političkih skupina koje u vrhu države žele koncentrirati moć – ovlasti i novce – te njima manipulirati kako bi opstajali na vlasti. Očito, uspjevaju u tome. “Nježnoj” centralizaciji u jednoj od najcentraliziranijih država u Europskoj uniji malo tko se više istinski opire.
Građani kao da su se predali.