Možemo! Rijeka održali su tiskovnu konferenciju na temu problematike adekvatnog praćenja stanja okoliša uslijed velikih infrastrukturnih projekata u sektorima industrije i prometa u Rijeci i okolici.
Podsjetimo, na području grada Rijeke te okolnih jedinica lokalne samouprave u tijeku je niz velikih infrastrukturnih zahvata u prometne pravce. Svjedočimo rekordnim rezultatima kontejnerskog terminala na Brajdici, očekuje se pokretanje terminala na Zagrebačkoj obali, a i dio luke predviđen za generalni teret bilježi povećanje prometa. U rafineriji na Urinju INA je provela velike zahvate u cilju modernizacije, a u istom periodu, zbog straha od energetske krize, HEP ozbiljno razmišlja o ponovnom stavljanju u rad TE Urinj. Dakle, može se zaključiti kako se u naše krajeve vraćaju određeni oblici ozbiljne industrije.
No, što je s utjecajem na okoliš? Koliko su državne i regionalne vlasti spremne držati korak s povratkom brodarskog prometa i industrije? Vijećnici stranke Možemo više su puta u ovom mandatu županijske Skupštine postavljali pitanja izvršnoj vlasti o sustavu nadzora okoliša u blizini industrijskih postrojenja te o mogućim poboljšanjima u tom sustavu. Dobiveni odgovori kako se zadovoljavaju zakonski minimumi nadzora te da je sva odgovornost na samim zagađivačima, nažalost, pokazuju tendenciju reaktivnosti, a ne proaktivnosti. – ističu u Možemo! Rijeka.
Kontinuirano isticanje ugljikovodika u more i na plaže u Kostreni prisutno je već više od pola godine, sa sve neizvjesnijim ishodom. Površinska masnoća u moru, prisutna početkom srpnja na cijelom nizu plaža od Oštra do Pećina, prekrcavanje sekundarnih sirovina neprilagođenom tehnologijom, kašnjenje u sanaciji Sovjaka, samo su neki od gorućih problema.
„Ugljikovodici u moru i na plažama na području Kostrene očigledno neće biti uklonjeni u skorije vrijeme. Objašnjenja koja su prošlog tjedna dali predstavnici INA-e i Primorsko-goranske županije, o akumulacijama tekućih ugljikovodika u krškim šupljinama ispod samog postrojenja, a koja sad navodno izbijaju zbog potresa i utjecaja plime i oseke su, u najmanju ruku, upitna. Kako je moguće da do tako perzistentnih izbijanja nije dolazilo do sada? Potresi su na ovom području česta pojava, a do posljednjeg remonta i modernizacije rafinerije nije bilo ove vrste problema. Nije li vjerojatnije da je do istjecanja došlo upravo tijekom posljednjeg remonta te da problem u međuvremenu nije riješen. Ono što znamo je da slijede geotehnički i rudarski zahvati da bi se uopće utvrdilo što se događa“ – objašnjava Morena Lekan.
Stav stranke Možemo!, kao stranke lijevo – zelene orijentacije, je da odgovornost za onečišćenje, sanaciju i nadoknadu štete mora preuzeti zagađivač, no, također ističu, kako se pojačanim nadzorom mogu, potpuno ili djelomično, spriječiti ekološki akcidenti ovog tipa. Povećanje broja uzoraka mora, kao i mjesta uzorkovanja na području Kostrene, koje sada provodi Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ, pozdravljaju, no podsjećaju kako je vijećnica Morena Lekan još prošle jeseni predlagala takvo povećanje, kako u okolici rafinerije na Urinju, tako i pred brodogradilištima te pred terminalima u Omišlju.
„Smatramo da je nužno povećati broj mjesta uzorkovanja mora, kao i broj uzoraka, te proširiti same analize. Mjesta uzorkovanja mora u blizini industrijskih postrojenja morala bi biti aktivna tijekom cijele godine, a ne samo u sezoni kupanja, dok rezultati analiza moraju biti lako dostupni zainteresiranim građanima. Nažalost to sada nije tako, a ne vidimo razloge za to“ – zaključuje Morena Lekan.
„Dok se situacija u Kostreni barem pokušava sanirati, u samom centru Rijeke, već više od dvije godine svjedočimo lučkim operacijama prekrcavanja sekundarne metalne sirovine zastarjelom tehnologijom koja nije na razini na kojoj bi trebala biti u EU u 21. stoljeću. Nerazvrstani, metalni otpad u vrlo velikim količinama se na otvorenom skladišti i prekrcava, pri čemu dolazi do otprašivanja lebdećih čestica u atmosferu. Veličina tih čestica varira od nekoliko milimetara pa do manje od mikrometra. upravo te najmanje čestice šire se najdalje atmosferom i, jednom udahnute, prodiru najdublje u dišni sustav. Nažalost, niti Luka Rijeka, niti Lučka uprava Rijeka pod kontrolom Republike Hrvatske, a niti Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ, nisu uspostavili sustav nadzora nad kvalitetom zraka u neposrednoj blizini ovog prostora. Nema javno dostupnih podataka o vrsti i količini lebdećih čestica, kao niti o njihovom kemijskom sastavu. Utemeljena je pretpostavka da bi se analizom tih lebdećih čestica pronašlo metale, vjerojatno i neke od teških, poput kadmija, nikla i olova, i to u neposrednoj blizini KBC-a Rijeka“ – kazao je Orjen Petković.
Iz Možemo! Rijeka napominju kako je uz atmosfersko zagađenje upitno i stanje mora u blizini metalnog otpada, pošto procjeđivanjem oborinskih voda partikulat, a vjerojatno i masti, završavaju u moru pa pozivaju odgovorne da provedu analize i javnosti podastru rezultate.
„Također, sanacija crne jame Sovjak trebala bi započeti ove jeseni, no prema dostupnim informacijama, još nije provedeno ispitivanje nultog stanja okoliša u neposrednoj blizini, dok je javnost obaviještena samo kako će biti postavljene dvije mjerne točke u cilju praćenja stanja zraka tijekom same sanacije. Također, u javnim prezentacijama plana sanacije nije objašnjeno o kakvom se tehnološkom procesu radi, stoga nije moguće procijeniti nedostatke i probleme koji mogu nastati, poput primjerice buke, neugodnih mirisa, prašine, topline i slično. Na nosiocima tog projekta je odgovornost jasne i nedvosmislene komunikacije s javnošću“ – zaključuje Orjen Petković.
Povratak proizvodne industrije i povećanje lučkog prometa, uz svoje prednosti nosi i neizbježne nedostatke. Kako bi ih se smanjilo na najmanju moguću mjeru, potrebno je imati jasnu viziju zaštite okoliša i praćenja okolišnih parametara te predvidjeti moguće probleme i djelovati unaprijed. Smatramo kako je nužno građanima pružiti više od zakonskog minimuma zaštite te saniranja štete. Voljeli bismo vidjeti plan praćenja okolišnih parametara koji je iznad standarda postavljenih krajem prošlog stoljeća. Nažalost, za sada ga nema, a Primorsko-goranska županija i njen Nastavni zavod za javno zdravstvo bi ga mogli i trebali imati, u korist svima – zaključuju u Možemo! Rijeka.
