Ako ste otvorili tekst jer ste pomislili da se iza naslova krije nekakva insajderska najava trećeg filma iz serijala Glup i Gluplji – u krivu ste
Piše Neven Šantić
Ovo je naime tekst o novom, ništa manje zabavnom ali i tragikomičnom programu iz radionice hrvatske birokracije koja, hvala bogu, ne oskudijeva ni u režiserima ni u scenaristima, a ni u glumcima i svim ostalim profesijama nužnim za produkciju filma (uključujnući tu kaskadere i majstore za vizualne efekte).
Nekada često citirana poslovica da nema kruha bez motike u Hrvatskoj je i službeno stavljena izvan snage, odnosno poslana u ropotarnicu povijesti.
Doduše, već desetljećima motika kao simbol rada i ustrajnosti je folklor, jer su mnogi u našoj zemlji odavno shvatili da kruha ima i bez motike. I te kakvog! Bijelog od najbijeljeg brašna. Nebrojeni su naime načini da se novac zgrne bez suvišnog rada i truda, pogotovo ako imate veza i “partnera” na pravim mjestima unutar struktura. Pa neka se oni koji neumorno rade (sa i bez legendarne motike) grizu od zavisti kad već nemaju petlju za traženje prečica na putu (financijskog) uspjeha..
Stvoren je “slučaj motika”
I onda se pojavilo Ministarstvo poljoprivrede sa svojim odlukama i tumačenjima, a Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača (HSEP) reagirao. Stvoren je “slučaj motika” da bi se ova alatka
definitivno prokazala kao nedostojna ekološke proizvodnje, a time i kao svojevrsni kandidat za državnog poljoprivrednog neprijatelja.
Ukratko, ekolozi su reagirali tvrdeći da je, kada je u pitanju provedba mjere “Mehaničko uništavanje korova unutar redova višegodišnjih nasada”, motika u poljoprivrednoj proizvodnji zabranjena. Dodaju da je ideja bila smanjiti upotrebu pesticida i motivirati poljoprivrednike da korove uklanjaju mehanički umjesto da “špricaju”, a mehaničko je protumačeno kao “mehanizirano”, tako da je dozvoljena isključivo upotreba mehanizacije.
Ministarstvo je momentalno uzvratilo. Motika nije zabranjena, kažu oni cinično, već se za takav način suzbijanja korova više ne ostvaruju bespovratne potpore. Naime, zbog malog razmaka između redova sadnje moraju se koristiti posebni strojevi i oruđa (oprema) s bočnim pomakom, kako pri radu ne bi došlo do oštećenja stabla ili trsta. Dakle, kaže Ministarstvo, od korisnika poticajnih mjere se očekuje da korov uklanjaju “priključnom opremom poput malčera, četke i drugih traktorskih priključaka koji su ovom mjerom dopušteni”.
Tko je ovdje lud
Pametnome dosta. Ne znaš da li je gluplji razlog za proskribiranje nesretne motike ili dodatno obrazloženje zašto su primjerice “malčer” ili “četka” bolji od naše drage motike (od koje inače, ponovimo još jednom, većina građana Hrvatske bježi kao vrag od tamjana). Zato, da podvučemo crtu pod ovu “igru glupih”, evo nekoliko čuđenja i usputnih pitanja poljoprivrednoj birokraciji, a zapravo svima nama, da bismo ustanovili tko je ovdje lud a tko zbunjen, tko glup a tko gluplji.
Kako vidimo iz obrazloženja, ultimativna je pretpostavka Ministarstva da netko tko barata motikom ima dvije lijeve ruke (ispričavam se prirodno ljevorukima) i da će baratajući tom alatkom valjda namjerno ili nenamjerno uništiti svoje nasade.
Takvome ne treba dati poticaje jer je, zapravo, destruktivan i mučeći se mazohistički s motikom umjesto uživajući s poljoprivrednim strojem s malčerom (kako to gordo zvuči!) radi protiv sebe i države?
Za čišćenje korova nema ništa bolje…
Znaju li birokrati u Ministarstvu poljoprivrede kako je to biti poljoprivrednik i da za čišćenje korova nema ništa bolje od simbioze ljudskog oka, ljudske ruke i motike? Odakle ideja da malčer i četka, primjerice, u rukama nekoga tko nije vičan upravljanju poljoprivrednom mehanizacijom ne mogu oštetiti nasade i otkud da upravo oni predstavljaju mjernu jedinicu za poticaje ekološke proizvodnje? Zašto uskratiti poticaje ljudima koji su voljni ekološki proizvoditi trošeći puno više vremena služeći se motikom nego nekim od “dopuštenih” strojeva?
Znači li ovo tumačenje Ministarstva da se poljoprivrednici koji primjerice imaju nasade vinove loze u kraškim vrtačama (na otocima i u priobalju), a gdje mehnizacija ne može doprijeti niti pomoći, ne mogu nadati poticajima za ekološku proizvonju?
Pitanja bi bilo još, ali valja tekst privoditi kraju. Kad još jednom čovjek čita sve vezano za slučaj motika gotovo da bi mu bilo draže da je sve to plod proste, domaće gluposti, a koja se konačno da i ispraviti, nego onog još goreg scenarija da iza svega stoji interesni lobi proizvođača, uvoznika i trgovaca poljoprivredne mehanizacije što, nažalost, u našoj zemlji nije pretpostavka koja se olako može odbaciti.
Stvarno ne znam što je gore: glupost ili korupcija, koja od svih nas naposljetku nastoji napraviti one najgluplje.
