Današnja edukativna šetnja od Trga žabica preko napuštenih i zapuštenih skladišta do Željezničkog kolodvora, u organizaciji Mjesnog odbora Podmurvice, asocirala me na jednu od najbolnijih rana na riječkom gradskom tkivu
Piše Neven Šantić
Šetnja naime slijedi trasu koja je projektom izrađenim 2005. godine namijenjana novom riječkom autobusnom kolodvoru s popratnim sadržajima. Da, istom onom kolodvoru koji je čežnja generacija Riječana i koji bi trebao zamijeniti onu improviziranu autobusku stanicu koja zauzima prostor na trgu ispod Kapucinske crkve Gospe Lurdske.
Čak je i uprava Autotransa odnosno Arrive pobjegla sa Žabice na Škurinje, ali nazovikolodvor se ne da.
Uoči lokalnih izbora prošle godine u više anketa različitih agencija novi autobusni kolodvor se našao na vrhu liste želja Riječana. I od izbora do izbora to se ponavlja, političke stranke i nezavisne liste stavljaju ga u svoje prioritete i daju svečana obećanja građanima da će projekt biti realiziran, ali kolodvora ni od korova. Doduše, napravljen je spomenuti projekt i krenula je potraga za investitorima – koja očito još traje.
Svojedobno je bivši gradonačelnik Vojko Obersnel izjavio da bi autobusni kolodvor s pratećim sadržajima sigurno bio izgrađen da nije bilo svjetske financijske krize 2008. godine. Poslije trinaest godina, u studenom 2021. godine, novi je gradonačelnik Marko Filipović, u čijem se izbornom programu našao i autobusni kolodvor, spomenuo kako je dobio dva pisma namjere od ozbiljnih investitora pa se nada da će to pretočiti u projekt. Od tada su prošla četiri mjeseca a novih informacija nema.
Postoji jedan problem s autobusnim kolodvorom koji cijelu priču stalno vrti u krug, a nikako da se nađe izlaz. Projekt koji je prihvaćen evo ima već sedamanaest godina unutar zgrade terminala smješta trgovačke prostore, autobusni terminal s 18 perona, bus depo za 14 autobusa, javnu garažu za 900 vozila, poslovne i javne sadržaje na višim etažama, te višenamjensku dvoranu u dijelu obnovljenog postojećeg skladišta.
To je kompleks koji bi revitalizirao i Žabicu i prostor iza nekadašnje uprave Mađarskih željezica odnosno dugogodišnjeg sjedišta riječkog ogranka Željezničkog transportnog poduzeća Zagreb – kasnije Hrvatskih željeznica a na kojem se sada uz skladišta nalazi parking. Dalo bi to novi, suvremeniji i ljepši izgled ne samo Žabici već i cijelkom okolišu.
Problem je što je to investicijski zahtjevan projekt, čitaj skup, a investitora koji bi u sve to uložio još uvijek nema. Pričalo se svojedobno da bi Grad Rijeka pristao i na reducirani projekt, ali ni od toga nije bilo ništa. Poanta je da je kolateralna žrtva te igre milijuna, kuna ili eura svejedno, upravo sam autobusni kolodvor. Mjesto gdje dolaze i s kojeg odlaze autobusi i koje, češće ili rijeđe, treba tisućama Riječana i njihovim gostima.
Zato bi gradonačelnik sa svojim timom uskoro trebao prelomiti.
Ako u nekom omeđenom narednom razdoblju, do jedne godine najviše, padnu u vodu spomenuta dva pisma namjere i ne bude više zainteresiranih investitora, Filipović treba pred Gradsko vijeće izaći s alternativnim, financijski manje zahtjevnim, planom novog autobusnog kolodvora bez dodatnih sadržaja.
Jednostavno, vrijeme prolazi. Već se rađaju djeca, unuci i praunuci onih koji su čeznutljivo čekali pristojan autobusni kolodvor na kojem, dok čekaju autobus, neće kisnuti, biti šibani vjetrom ili se smrzavati zimi odnosno kuhati ljeti.
Riječani konačno zaslužuju takvo zdanje, može i skromno ali da služi svrsi.
