Blaženi oni koji zabranama misle bilo što potaknuti, unaprijediti ili urediti – njihovo je carstvo gluposti
Piše: Neven Šantić
Mediji već neko vrijeme javljaju kako je pulska gradska vlast došla na genijalnu ideju koja je, kako se to birokratski kaže, stupila na snagu početkom godine. Revolucionarni doseg pulske gradske vlasti oličen je u gradskoj komunalnoj odluci o zabrani prodaje pića i kave na kioscima. Saznajemo i da još traje razdoblje prilagodbe, ali od sredine mjeseca neposlušnima slijede kazne.
A zašto su odgovorni u gradu Puli uopće donijeli takvu orginalnu odluku kakvu nema niti jedan grad u Hrvatskoj (i šire i dalje, unedogled)?
Pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje Grada Pule kaže da je “jedini razlog uvođenje reda i da se pokuša stimulirati korištenje poslovnih prostora u čvrstom objektu”. Oni, poentira pročelnica a mediji prenose, plaćaju zakupninu i spomeničku rentu te sva davanja koja gradu koriste da bi se razvijao i ulagao u uređeniji rad.
Idemo po redu. Što uopće znači uvođenje reda, misli li se na trgovinu i ugostiteljstvo kao djelatnosti ili grad želi biti “komunalni policajac” koji će određivati pravila igre prema kojima svi moraju igrati. Bit će da je ovo drugo, jer već u sljedećoj rečenici pročelica otkriva da se grad stavlja na stranu ugostitelja (stimuliranje korištenja poslovnih prostora u čvrstom obliku) a da su vlasnici kioska izvukli deblji kraj.
Pročelnica čak osnažuje svoju ljubav prema ugostiteljima kojima eto treba pomoć pošto oni pomažu gradu, jer “ti čvrsti objekti” plaćaju zakupninu i spomeničku rentu te sva davanja gradu koja mu koriste “da bi se razvijao i ulagao u uređeniji rad”. Nema što, iskazi ljubavi samo takvi, na što uzvraćaju i neki ugostitelji podržavajući ovu odluku izjavljujući ironično “da kiosci samo što nisu počeli prodavati i ćevape”.
Nekoliko desetina kioska, koji s padom prodaje novina i cigareta opstaju šireći asortiman prodaje što je logika trgovine koju valja pozdraviti, je dakle smetnja ugostiteljima te kočnica razvoju i ulaganju grada. Sretan je onaj grad kojem je prodaja pića i kave na kioscima najveći problem a bez kojeg mu ne bi bilo razvoja.
Ali, šalu na stranu, ova nepromišljena odluka, koja bi ako se vlasnici kioska zainate pa slože žalbu mogla pasti na Ustavnom sudu zbog diskriminacije u poslovanju (ili ograničavanja tržišne utakmice), produkt je onog istog misaonog sklopa koji smatra da su najbolji način rješavanja problema – zabrane.
Zar netko doista misli da će zabrana prodaje pića i kave na kioscima rezultirati stampedom u obližnje kafiće i restorane? Pa u kioscima su pića skuplja nego u samoposlugama i kupuju ih, kao i kavu, oni koji nemaju trgovinu u blizini ili hoće brzinsku kavu jer negdje žure. I sad će onaj koji žuri, kad ne bude mogao kavu ili piće kupiti na kioscima, sjesti u kafić? Kako da ne.
U stvari, dogodit će se da ovom odlukom vlasnici kioska pretpjeti štetu (to u pulskoj gradskoj vlasti očito nikoga ne brine), ali da ni ugostitelji neće profitirati, na koncu ni sam grad odnosno njegov proračun.
Ovakve zabrane imaju istu “logiku”, što će reći nikakvu, kao razmišljanja prema kojima bi zabrana rada nedjeljom dovela do masovnih odlazaka u crkve, zabrana pobačaja rezultirala oživljavanjem kršćanskog čistunstva, a zabrana Ubera i drugih aplikacija cvjetanjem poslovanja tradicionalnih taksija.
Ograničavanje sloboda (ljudskih, poslovnih) u svakom je društvu štetno, a posebno u društvima poput našeg, koje se uči slobodama i pravima te tržišnoj utakmici.
I na kraju, zamislimo sliku turista sa skromijim osobnim proračunom koji je stigao u Pulu autobusom ili autostopom (a u Puli nisu rijetkost, vjerujte), i ne noći u luksuznom odnosno manje luksuznom hotelu, apartmanu ili kampu već u hostelu ili kod prijatelja, koji bi se kupujući na kiosku novine ili razglednicu onako usput htio osvježiti, a ne može. Već bi trebao u prvi kafić, koji mu možda i nije na putu, i dati dva ili tri puta više novca za isto piće koje je htio popiti na kiosku. Lijepa slika o funkcioniranju tržišta u Puli.
Nadamo se jedino da Rijeka neće slijediti ovaj “svijetli” primjer Pule.
