“Ne polažete ekskluzivno pravo na zemlju i državu koja nam je zajednička”, poručio je oponentima riječkog viđenja kulture riječki gradonačelnik
Vojko Obersnel, riječki gradonačelnik, danas se na svojoj službenoj web stranici još jednom, podužim napisom, osvrnuo na 1. veljače o cjelodnevni i cjelonoćni program otvorenja Rijeke – Europske prijestolnice kulture.
Malo je reći da je Obersnel oduševljen! No najbolje je da sami pročitate što je riječki gradonačelnik napisao o “danu tektonskog poremećaja s epicentrom u kulturi”.
Obersnelov osvrt prenosimo u cijelosti:
“Dan tektonskog poremećaja s epicentrom u kulturi
Subota, 1.2.2020. – sada to postaje sve jasnije – nije bila samo dan u kojem smo u Rijeci otvorili godinu nošenja titule Europske prijestolnice kulture. Ne. Ta se subota pretvorila u dan tektonskog poremećaja. Epicentar mu je naš grad, izvorište kultura i umjetnost, nepatvorena energija i autentični izraz progresivne Rijeke.
Ta je Rijeka, beskompromisna i hrabra, zagalamila, zagrmila i više nego jasno poručila – LJUBAV, TOLERANCIJA, POŠTOVANJE, SUŽIVOT, MIR, ANTIFAŠIZAM, UMJETNOST, EUROPA, KULTURA!
Dok se u velikom finalu Opere Industriale sa središnje pozornice u luci orilo na stotine glasova pjevajući Bella Ciao, dok su gitaristi pržili po gitarama, a bubnjari udarali kao da im je to zadnje što u životu čine, svi redom odjeveni u radničke odore, a neki i s radničkim šljemovima na glavi, na video zidu su se ispisivale ove riječi kojima Rijeka poznaje istinsko značenje i čija je specifična težina ukovana u riječki identitet.
Zato izvedba Opere Industriale nije ganula samo ljubitelje rocka, struje ili suvremene umjetnosti, nego je dotakla sve. Tu je snažnu simboliku bilo nemoguće ignorirati, s tim se autentičnim izrazom mogao poistovjetiti svaki čovjek koji osjeća da je nedvojbeno ustoličenje ovih vrijednosti – jedino što ima smisla u sadašnjosti i budućnosti.
I zato je otvorenje Europske prijestolnice kulture u Rijeci odjeknulo daleko izvan Rijeke, šire od Hrvatske, šire od Europe.
Eksplodirao je u tom krešendu i prolomio se snažno – glas tihe većine, one građanske, bistre i razumne, koja već duže vrijeme ima osjećaj da gubi bitku pred bezumnim gaženjem svega što bi trebalo biti važno – radnička prava, ljudska prava, dostojanstvo, poštovanje, sloboda, solidarnost. U tom je krešendu, zvukom, slikom, tekstom, pjesmom i nevjerojatnom ljudskom energijom izvođača artikulirana emocija normalnog, razumnog, ponosnog čovjeka.
Rijeka je 1.2. učinila ono što je obećala činiti kroz 2020. – donijela je hrabro zauzimanje za vrijednosti koje na platformi kulture imaju snagu mijenjati svijet.
Ponos, osmijesi i zagrljaji
Bio sam izuzetno ponosan te večeri. I bio sam duboko dirnut, priznajem – do suza u očima – jer Opera industriale je u mnogočemu – Rijeka. To je naš grad – iskre, dizalice, varioci, lučki kontejneri, kiša i bunt – grad koji ima energiju, hrabrost i snagu, koji ne posustaje i koji još uvijek zna što treba i mora reći. I zna da je krajnje vrijeme da kaže.
Na tribini za uvažene goste te večeri nije bilo nekih koji su bili pozvani. Koga briga! Njihov izbor. Žar u očima i osmjesi na licima publike u riječkoj luci vrijede stostruko više od bilo kojeg VIP uzvanika koji je te večeri izabrao izostati. Kamere HTV-a hvatale su te osmijehe i ponosne poglede i ja sam znao da smo te večeri, svi skupa, na svim gatovima luke i na Molo longu – jedna jedinstvena Rijeka, veličanstvena u nevjerojatnoj pozitivnoj energiji koja nas spaja. No, te smo večeri ujedno pokazali i koliko smo veliki u predstavljanju Hrvatske Europi. Mnogim građanima naše zemlje omogućili smo da pred očima Europe i svijeta budu ponosni na Hrvatsku.
Da se razumijemo, Rijeka se toga dana već probudila drugačija. Od ranog jutra čitav grad je bio pozornica, a građani Rijeke i posjetitelji Rijeke bili su – izvođači, organizatori i publika. Riječkim su se ulicama i trgovima proširile niti dobre energije koja se osjećala na svakom koraku. Programi su se odvijali i nakon središnje svečanosti otvorenja i trajali na nevjerojatno mnogo lokacija – do duboko u noć.
Ne znam tko je zamijetio, a tko nije, no, te su se večeri ljudi spontano grlili pri susretima, pružali ruke jedni drugima u čestitarskoj maniri, kao da je Nova godina. Na neki način i jest – otpočela je riječka EPK godina – prva, jedinstvena, neponovljiva. Mislim da su ti spontani zagrljaji bili fizički izraz ponosa koji smo svi osjećali i još uvijek osjećamo i koji smo željeli međusobno dijeliti.
I nije to stvar trenutka, to je osjećaj koji ima uporište trajati. Jer imamo na što biti ponosni. Ne radimo prigodničarske priredbe, radimo upečatljive programe i šaljemo jasne poruke. Ne šutimo i nemamo razloga šutjeti – mi smo moderan, otvoren i hrabar grad – to nam nitko ne može osporiti niti oduzeti.
Inteligentna, duhovita i slobodna Hrvatska
Potres koji je izazvala Opera Industriale, pa i kazališni dio programa s prepjevom Zajčeve opere i voditeljem koji se odjenuo u ženu, taj je potres snažno uzdrmao ustoličene kanone radikalnih konzervativnih vrijednosti pa su se spasilačke službe krajnjih desnih struja oglasile već sljedećeg dana proglasima o nužnosti spašavanja „istinskih hrvatskih vrijednosti“ koje je Rijeka ugrozila.
Takvima poručujem – Rijeka je u Hrvatskoj, Rijeka je hrvatska i naše su vrijednosti – također istinske hrvatske vrijednosti. Ne polažete ekskluzivno pravo na zemlju i državu koja nam je zajednička. Sve što ste vidjeli u Rijeci – to su vrijednosti moderne Hrvatske koja se zalaže za slobodu, duhovitost i inteligenciju. U Rijeci ste vidjeli Hrvatsku koja zna da je dostojanstvo svakog čovjeka važno, da je radništvo temelj društva i zaslužuje najveće poštovanje, da je sloboda Europe izborena u antifašističkom duhu u kojem je potom moderna Europa i izgrađena. Vidjeli ste grad koji je u stotinjak godina preživio sedam različitih država, grad koji zna da je jedino za što se vrijedi boriti i zalagati – ljudskost!
I zato, svi koji ste Rijekom zgroženi, usučite svoje verbalne mačeve i otrovna pera u pismima i komentarima. Rijeka živi jednu od svojih najljepših godina. Ponos, hrabrost i energija otvorenog grada bit će doprinos Rijeke 2020. europskoj kulturi i ljepšoj budućnosti Hrvatske i Europe.
Hvala svima koji su 1.2.2020. učinili danom za pamćenje
Na ovom mjestu želim od srca zahvaliti svim autorima, izvođačima i producentima u oba dijela programa otvorenja EPK na hrabrim konceptima, izvedbama i silnoj energiji koju su uložili u realizaciju. Zahvaljujem i HRT-u koji je s trideset ili više kamera omogućio da ovaj program dopre i do svih onih koji toga dana nisu mogli doći u Rijeku. Također želim zahvaliti organizatorima svih popratnih programa u gradu na trudu i na spremnosti kojom su se uključili u projekt Europske prijestolnice kulture, a svakako želim zahvaliti i pohvaliti organizacijski tim EPK projekta koji je odigrao važnu ulogu u koordinaciji brojnih programa koji su se odvijali 1.2.
I konačno, duboku zahvalnost izražavam mojim sugrađanima, svim Riječanima i Riječankama, koji su s ponosom stajali na gatovima riječke luke, prkosili kiši i pratili program otvorenja Europske prijestolnice kulture. Hvala vam.”, napisao je u svome osvrtu riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.
