Na prigodnoj svečanosti održanoj u Gradskoj vijećnici Sebastianu Antoniu Kukavici i Katici Ivanišević uručene su književne nagrade Drago Gervais, Ovogodišnjim laureatima nagrade je uručio riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.
Kukavica je nagrađen u kategoriji najboljeg neobjavljenog rukopisa za zbirku pjesama u prozi pod naslovom “nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe”, a Ivanišević u kategoriji najboljeg objavljenog književnog djela na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskog jezika, za “Antologiju pjesništva otoka Krka”.
Književna nagrada Drago Gervais jedna je od najdugovječnijih književnih nagrada u Hrvatskoj, a dodjeljuje ju Grad Rijeka za poticanje književnog stvaralaštva svake dvije godine. Ove godine u kategoriji neobjavljenog književnog djela članovi Prosudbenog povjerenstva ocjenjivali su ukupno 68 radova autora s područja cijele Hrvatske.
Prosudbeno povjerenstvo ove je godine radilo u sastavu: dr.sc. Aleksandar Mijatović, dr.sc. Milorad Stojević, Darija Žilić, Vlado Simcich Vava i Kristijan Vujičić.
Već punih deset godina književna nagrada Drago Gervais prelazi lokalne okvire i ima nacionalni značaj te se dodjeljuje u dvije kategorije: Nagrada za najbolje neobjavljeno književno djelo neovisno o književnoj vrsti, te Nagrada za najbolje objavljeno književno djelo na čakavskom dijalektu u protekle dvije godine. (Iva Blažević/GR)
[highlight] Nagrada iznosi 20.000 kuna, a dobitnik Nagrade za neobjavljeno djelo stječe i pravo da objavi rad na teret proračunskih sredstava Grada Rijeke. Ove godine, nakon dugo godina (od 2009.), nagrada ostaje u gradu Rijeci. [/highlight]
U obrazloženju Prosudbenog povjerenstva ističe se da rukopis Sebastiana Antonia Kukavice “nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe” odlikuje prije svega formalnom i sadržajnom inventivnošću i postavljanjem problema na obje razine. Na formalnoj razini, rukopis istražuje granice između stiha i poezije, te poezije i proze, nastavljajući istraživanja sintaktičkih i grafičkih sredstava u oblikovanju retka kao temeljne jedinice. Takav se poetski postupak prenosi u sadržajni sloj teksta u kojem se javljaju teme kartografije, dodekafonije, poliritmije i apstraktnog slikarstva. Kao što se redak oslobađa (‘deteritorijalizira’) od rečenice, tako se redom deteritorijaliziraju zemlja od teritorija, zvuk od tona, linija od oblika. Nagrađeni rukopis se, poetsko-političkim eksperimentom, žanrovskom, tematskom i formalnom hibridnošću, uklapa u tradiciju svjetske i hrvatske pjesme u prozi, ali i slijedi najnovije trendove takozvane teorijske fikcije, kakvu je razvio Reza Negarestani u Cyclonopedii (2008).
“Antologija pjesništva otoka Krka” predstavlja pak sintetski presjek žive tradicije čakavskog pjesništva otoka Krka od 17. stoljeća do suvremenih pjesnika. Među 42 zastupljenih i predstavljenih autora, ima pjesnikinja i pjesnika koji stvaraju na standardu, međutim ocijenjeno je da antologija daje važan uvid upravo u razvoj čakavskog pjesništva na otoku Krku. Antologija predstavlja autorski pothvat prof. emeritus Katice Ivanišević, koji se ne očituje tek u prikupljanju i odabiru pjesničkih djela, već i knjževnopovijesnom, književnokritičkom i književnoteorijskom situiranju i kontekstualiziranju predstavljenih pjesama. Antologija je opremljena biografijom autorica i autora, ekscerptima iz književnih studija i pogovorom antologičara.
